"Moji su roditelji poginuli kada sam imala 10 mjeseci u prometnoj nesreći. Tada se vodila ta cijela priča o skrbništvu. Borile su se baka Sofija s tatine strane i Vesna Pavković. I Vesna Pavković je dobila skrbništvo".
Tako svoju životnu priču počinje pričati, danas 27-godišnja, Veronika Potkonjak. Kao beba je ostala bez roditelja i do punoljetnosti je o njoj skrbila baka Vesna Pavković koja joj je u materijalnom smislu omogućila sve što bi si jedno dijete moglo poželjeti.
"Kada bi dolazila djeca od Vesninih prijatelja rekli bi: 'vau imaš ovu barbi kuću, imaš ove igračke', ali ja sam uglavnom provodila vrijeme u svojoj sobi zatvorena. Jako sam bila usamljena", kaže Veronika.
Usamljena princeza
Usamljena princeza, kako su joj tepali zbog obilja u kojem je odrastala, tvrdi ipak nije imala ono najvažnije. Brigu i ljubav bake Vesne kojoj je Centar za socijalnu skrb nakon pravne bitke dviju baka povjerio skrbništvo.
"Bez obzira što je ona tada bila u aferama financijskog inženjeringa. Bez obzira što nije mogla proći gradom bez svojih zaštitara. Kako mi je sama rekla da su je više puta htjeli ubiti i slične stvari. Nije imala legalna primanja", priča Veronika.
Kraljica financijskog inženjeringa
Stariji će se sjetiti bake Vesne s početka devedesetih godina prošlog stoljeća pod nadimkom kraljica financijskog inženjeringa. Kroz njezine i ruke drugih financijskih inženjera prošlo je tada, procjenjuje se, oko 600 milijuna njemačkih maraka. Ulagačima su obećavali dvoznamenkaste mjesečne kamate. Do danas se ne zna gdje je završio sav taj novac. Vesna Pavković nepravomoćno je još prije osamnaest godina osuđena na tri godine i deset mjeseci zatvora zbog teškog oblika prijevare. Veronika je djetinjstvo umjesto s bakom, provodila s gospođama iz susjedstva.
"Nju nije bilo briga gdje sam ja. Ja sam već sa 12 godina imala pravo na izlaske do kada sam htjela. Mene već s 12 – 13 godina nije po tjedan dana bilo doma", kaže Veronika, a na pitanje kako je baka reagirala na to, odgovara: 'Nikako, nije niti a rekla. Niti a'", kaže.
"Ulica me odgajala"
Svaki roditelj bi nakon ovakve očite nebrige došao pod nadzor Centra za socijalnu skrb. No, ne i baka Vesna koja nije željela stati pred našu kameru iako smo u razgovoru proveli dva sata. Tada mi je kazala da ona drugačije nije znala i da je sve radila u Veronikinom interesu.
"Bila sam hospitalizirana više puta zbog intoksikacije alkoholom i sintetičkim drogama i ne ponosim se s tim, ali nekako je to bilo tako. Ulica me je odgajala, ja nisam znala za drugačije", rekla je Veronika.
Iako o ovome postoji opsežna dokumentacija, Centru za socijalnu skrb u Samoboru ni to nije bilo dovoljno da zaštiti 14-godišnjakinju o kojoj se evidentno nije vodila briga. Iako je bila vrlo dobar i odličan učenik, ni školovanje nije išlo glatko.
"Krenula sam u osnovnu školu u Domaslovcu, tamo gdje je bila i kuća i nakon toga sam se preselila u veću školu u Samobor. Poslije toga sam promijenila šest osnovnih škola. Onda sam upisala srednju školu. Prvo sam upisala privatnu jezičnu gimnaziju i kako školarina nije otplaćivana morala sam mirovati jednu godinu, dok se ne skupi novac i dok se ne dogovori neki manji iznos i nakon toga sam se premjestila u XVI. gimnaziju koju sam i završila. I nakon toga na Kineziološkom fakultetu sam završila svoje školovanje", rekla je.
Zaslužila je i pohvalnicu za najboljeg studenta generacije. Naoko se čini da je sve završilo happy endom. No daleko je od sretnoga kraja. Prije četiri godine pronašla ju je očeva majka. Baka Vesna je o njoj pričala sve najgore i sprječavala joj bilo kakav kontakt s Veronikom.
Naslijedila je milijunsku imovinu
Tada je doznala da je naslijedila milijunsku imovinu, no i da je sva rasprodana. Rasprodana je obiteljska zlatnina, novac s deviznih računa roditelja kao i novac od odštete zbog smrti roditelja je potrošen. I sve to uz blagoslov Centara za socijalnu skrb Samobor i Maksimir. Baka ju je, čim je postala punoljetna, prisilila da potpiše zadužnicu u javnobilježničkom uredu.
"Došla sam u javnobilježnički ured i dočekao me je taj dokument gdje je pisalo 20 000 eura, moje ime i prezime gdje sam u šoku stala, napravila sam dramu. Pitala sam što je ovo, o čemu se radi? Rekla sam da mi takve stvari nije uopće ispričala prije tog potpisivanja i pred tim gospodinom i javnom bilježnicom. Na kraju me je izvela van i mogu reći da me nikada prije nije fizički napala, ali tada sam dobila itekakvu šamarčinu i rekla je da ako se usudim zadirati u njezine poslove da će me ostaviti, da se neće više brinuti za mene", priča Veronika.
Ranije baka nije morala posezati za prijetnjama jer je kao skrbnica zastupala Veroniku. Gospođa Pavković godinama je vodila sudske sporove kao optuženica za višemilijunske prijevare, a za troškove postupka trebalo je namaknuti novac. Očito je spašavajući sebe opljačkala i zadužila vlastitu unuku.
"Još kada sam napunila 18 sam naslijedila dugove, neplaćene režijske troškove koji su s kamatama narasli na 94 tisuće kuna. Ja sam čekala do 24. godine s ovršenim računom, naravno oduzimali su mi cijelu obiteljsku mirovinu. Kasnije, kada sam počela raditi sezonske poslove, uzimali su mi dio i zaprijetila sam se da ću otići na policiju i podignuti prijavu i tada je odlučila pomoći mi riješiti taj dug", rekla je Veronika.
Baka joj zadnjih godina svojevoljno uplaćuje manje iznose. Veronika vjeruje da tako čisti vlastitu savjest. Veroniku danas pritišću vjerovnici sumnjive biografije, banke. Zbog svega je pronašla odvjetnika i pokrenula pravnu bitku protiv bake.
"Mi sukladno činjenicama i materijalnim dokazima s kojima sada raspolažemo, a mislim da smo u mnogo čemu stvorili jedan puni mozaik, jeste to da je sva obiteljska imovina koju je ona naslijedila iza svojih roditelja bilo rasprodana ili opterećena višestrukim zajmovima koji su upisani kao hipoteka na nekretnini. Indikativno je što taj novčani iznos velik, oko stotinjak tisuća eura, a da taj novčani iznos nije pratio njezin životni ciklus i ulaganje u nju", kazao je odvjetnik Milko Križanović.
Centar: Postupanja su bila u interesu djeteta
Ništa nije pratio ni samoborski Centar za socijalnu skrb. Iako je današnja ravnateljica Centra Sanja Helfrih bila iznimno susretljiva, odgovor koji smo dobili najblaže rečeno je nevjerojatan.
"Ono što mogu reći, pročitala sam spis od početka do kraja, ono što sam uspjela razlučiti iz svega, Centar je odrađivao posao sukladno zakonu. Ja ne bih sada govorila je li bilo ili nije propusta. Međutim, postupanja su bila u interesu djeteta", odgovor je ravnateljice Centra za socijalnu skrb Samobor Sanja Helfrih.
Iz tog istog centra Veroniku su godinama uvjeravali da ne može dobiti na uvid vlastitu dokumentaciju što nije u skladu sa zakonom. Dobila ju je tek nakon naše intervencije. Sačekali smo je pred izlazom iz Centra.
Na pitanje kako se osjeća, kazala je: "Loše, jako loše".
"Osjećam se iznevjereno, užasno. Nisam očekivala da će ovako ispasti. Nisam očekivala da će mi Centar reći da sam ja sav taj novac, da sam ja to uživala. Za sva podizanja, za sva ljetovanja neka izmišljena, a neka i ne, da se kaže da sam ja to uživala. Isto nekakvi teleskopi od 1700 eura. Pitala sam ih jeste li vidjeli vi sve te stvari, kažu da ne mogu govoriti za svoje tadašnje radnike. Izmišljenih stvari jako puno. Ja pitam jeste li vi vidjeli to sve", priča Veronika.
Dodaje da nemaju prijava o zlostavljanjima. "Ne imaju samo od hospitalizacije. Ja ih pitam je li normalno da ste odobravali tolike kredite i prodaje, odgovorili su mi da se oni s djecom koja imaju veći imovinu ponašaju drugačije nego s djecom koja nemaju toliku imovinu", kazala je.
"Ovdje smatramo da sve pravne radnje koje idu na štetu imovine moraju biti pod odobrenjem Centra za socijalnu skrb koji ima superviziju nad trošenjem tog novca. Mislim da je u konkretnom slučaju ta supervizija, taj nadzor zakazao i rezultat je da smo tu gdje jesmo. Da imamo jednu mladu osobu koja od naslijeđene imovine nema ništa. Čak štoviše je prezadužena", rekao je odvjetnik Križanović.
Prema dokumentaciji koju je Veronika dobila, prvo je Centar za socijalnu skrb Maksimir odobrio prodaju stana u Zagrebu. Potom skrb preuzima samoborski Centar koji daje suglasnost za podizanje kredita od 50.000 eura za obnovu kuće u Domaslovcu. Jedan od uvjeta je bio i redovita otplata kredita, a baka je platila samo dva anuiteta. Centar je odobrio i podizanje gotovine za luksuzna ljetovanja, putovanja poslovnom klasom zrakoplova i još niz financijskih isplata, a da pritom nije tražio niti dobio dokumentaciju da je novac utrošen upravo za tu namjenu.
Oni su odobrili i da se baka u korist jedne osobe, a u ime Veronike, odrekne djedova nasljedstva u Trogiru. Dopustili su i da se Veronikina kuća u Domaslovcu naknadno optereti ovrhom od 100 tisuća eura zbog bakinih nevraćenih posudbi.
"Za puno stvari nema računa..."
"Najviše me šokiralo što za puno stvari nema računa. Tu postoje neke ponude, nema računa, uplatnica. Najšokantnije je da se RBA kredit podigao za obnovu kuće, a mi smo tu izračunali...", priča. Na pitanje što su joj rekli kada je pitala da su odobrili zaduživanje 50.000 eura, a imaju račune samo 50 tisuća kuna, odgovara: "Rekli su da je to bio tadašnji period i da ne znaju".
Kuća se doslovno raspada. Rupe u stropu, vlaga, uništeno krovište, stolarija. Veronika nas je provela kućom, čak i u dio podruma u koji nikada nije ušla.
"Ja i dan danas imam veliki strah od mraka: Ne usudim se spavati s ugašenim svjetlima. Možda zbog svih tih priča, ali da Centar nije bio tu pogledati s kim ja živim, da registrirani ovisnik o heroinu živi sa mnom. Da se te vradžbine svakojake odvijaju. Da ih nije zanimalo kako ja ovdje živim", priča Veronika.
Za Centar nije sporno ni to što ju je policija svako malo dovodila kući nakon što bi više dana izbivala bez nadzora. Nisu joj odgovorili, odnosno rekli su da ne znaju na pitanje zašto je nisu zaštitili kad u njezinom dosjeu imaju policijska izvješća kako je bježala i izvješća o hospitalizaciji kad je bila maloljetna.
Opravdano se pitamo kako bi bilo da u Centru nisu uvjereni da su radili u interesu djeteta?
Veronika sumnja da je baka Vesna godinama potplaćivala nekoga u Centru, no to ne može dokazati. No sve to danas je najmanje važno jer ne mijenja činjenicu da ljudi iz Centra za socijalnu skrb nisu radili svoj posao. Baka, koja je uvijek tvrdila da je sve potrošila na Veronikin život i školovanje, u trenutku slabosti ipak je priznala istinu.
"Kada sam rekla da ću protiv nje podići kaznenu prijavu potpisala je izjave da je novac uzela i potrošila isključivo za sebe i svoje potrebe", kaže Veronika.
Veronika se ne predaje. Potpisane bakine izjave trebale bi biti ključni dokazi da je opljačkana. Pravdu će ako ju ne pronađe u Hrvatskoj potražiti i pred međunarodnim sudovima. Tužit će i Republiku Hrvatsku jer su njezine institucije, blago rečeno, zakazale.
Ono što uvijek poslije ovakvih priča ostaje visjeti u zraku jest pitanje: koliko je još dječjih života uništeno neradom onih koji su ih bili dužni zaštititi?
