Osobe koje su u djetinjstvu bile žrtve vršnjačkog nasilja (engl. bullying) i 40 godina poslije osjećaju tjelesne, psihičke i socijalne posljedice, pokazalo je istraživanje britanskih znanstvenika.
Prva studija koja se bavi posljedicama vršnjačkog nasilja pretrpljenog u djetinjstvu i ranoj mladosti pokazuje da su one "trajne i duboke" i da su osobe koje su kao mlade bile zlostavljane i u dobi od 50 godina slabijega tjelesnog i psihičkog zdravlja te slabijih kognitivnih sposobnosti.
"Posljedice bullyinga vidljive su i gotovo četiri desetljeća poslije... takve osobe imaju zdravstvene tegobe, posljedice vezane uz društvene aktivnosti, a prisutne su i ekonomske posljedice", ističe Ryu Takizawa, voditelj studije provedene na Institutu za psihijatriju pri Kraljevskome koledžu u Londonu.
Rezultati objavljeni u petak u američkome specijaliziranom časopisu "American Journal of Psychiatry" potječu iz britanske nacionalne studije o razvoju djeteta i uključuju podatke o svoj djeci rođenoj u Engleskoj, Škotskoj i Walesu u istom tjednu 1958. godine.
Studija je pratila 7771 dijete čiji su roditelji otkrili da je bilo izloženo vršnjaškom nasilju u dobi između sedam i 11 godina. Taj uzorak pratili su do dobi od 50 godina.
Za bullying je karakteristično opetovano nasilje vršnjaka nad žrtvom koja se ne može braniti. Više od četvrtine ispitanika, 28 posto, bili su zlostavljani povremeno, a 15 posto često, pokazuje studija.
Ta je studija pratila i druge čimbenike, kao IQ djeteta, emocionalne probleme te probleme u ponašanju i uključenost roditelja u djetetove teškoće. Utvrđeno je da su djeca koja su često bila žrtve vršnjačkog nasilja bila sklonija depresiji, anksioznosti i pomisli na samoubojstvo.
Osim toga, žrtve vršnjačkog nasilja češće postižu niži stupanj izobrazbe, teže ostvaruju vezu s partnerom i imaju manje izglede za kvalitetan život.
Muškarci koji su kao djeca bili žrtve bullyinga imaju veće izglede da budu nezaposleni i manje zarađuju.
Autori ističu kako je važno odbaciti shvaćanje da je bullying tek neizbježan dio odrastanja. "Učitelji, roditelji i oni koji odlučuju moraju biti svjesni da ono što se događa na školskom igralištu ima dalekosežne posljedice", ističe Louise Arseneault iz Instituta za psihijatriju pri Kraljevskome koledžu u londonu.
