Net.hr vam predstavlja svoj vremenski stroj koji će vas svakoga dana voditi kroz povijest sporta, u različite dijelove svijeta. Zaplovite s nama u dane kad je Pele igrao na Maksimiru, zašto se u Hrvatskoj počeo igrati hokej, što je bilo Del Pieru da Bokšićuukrade auto, zašto je Divac varao na Gripama, kako su Dinamo i Hajduk rušili engleske velikane...Dubravko Mitrović iz Splita poslao nam je izvrstan prijedlog, prisjetiti se u našem vremeplovu one čuvene utakmice na polufinalu Svjetskog prvenstva u košarci 1986. godine u Španjolskoj, utakmice tadašnje Jugoslavije i ondašnjeg Sovjetskog saveza.
Jugoslavenska reprezentacija na to je prvenstvo, pod vodstvom velikog Krešimića Ćosića, koji se nije libio mladiće stavljati u reprezentaciju. Jedan mladić, koji je kasnije postao slavan i nenadmašan, koštao ga je vjerojatno i zlata na toj priredbi. Riječ je o Vladi Divcu...
Naime, Jugoslavija je u polufinalu protiv SSSR-a propustila devet koševa prednosti u zadnjih četrdesetak sekundi. Te snimke još uvijek treneri pokazuju u nekim američkim koledžima pokazujući kako se može nadoknaditi takav minus, ili možda izgubiti takva prednost. Divac je označen krivcem, iako realno krivac je bila cijela momčad koja u zadnjih pola minute na tereni nije ni postojala.
Jugoslavija je i na tom prvenstvu igrala fenomenalnu košarku, sve je redom 'derala', a Španjolci koji su pretendirali doći do finala nevjerojatnim su izmišljotinama blatili Ćosićeve košarkaše, Izmišljali su orgije u hotelskoj sobi Dražena Petrovića, koji je dvije godine zaredom sam rasturao Real, objavljivali priče o dopingiranju jugoslavenskih reprezentativaca, a kulminacija se dogodila kad je Dražen nakon serije svojih trica prema španjolskoj publici pokazao – bosanski grb.
Kako bilo, Ćosićeva momčad je razvaljivala i kupila redom nagrade, čak je i Danko Cvjetičanin jednom pogodio koš preko centra, a za taj pothvat organizator je dijelo novi Alfa Romeo. Cvjetičanin taj automobil koji zbog ondašnjih zakona i visokih carina nije želio uvesti u Jugoslaviju. Umjesto automobila je uzeo gotov novac, podijelio ga, tako kažu, sa svojim kolegama, a dotični auto se obreo kod Dražena Petrovića koji ga je kasnije – kupio.
U toj polufinalnoj utakmici Jugoslavija se igrala sa sovjetskim košarkašima 39 minuta i 20 sekundi, a onda je zaspala. Naime, devet koševa prednost i (85:76) istopljeno je kao maslac na štednjaku, i danas nitko ne zna kako se to moglo dogoditi tako sjajnoj momčadi i tako učenom treneru.
Dakle, kada su vidjeli da je utakmica izgubljena košarkaši Sovjetskog saveza nasumice su počeli gađati trice, pritom i pogađali, čak je i 215 cm visoki Sabonis pogodio prvu, a Homičus i Valters dodali su još dvije. SSSR je izborio produžetke u kojima je pobijedio s 91:90.
Jugoslavija je dva dana kasnije razvalila Brazil u dvoboju za 3. mjesto 117:91, no utjeha je bila slaba. Depresija je zavladala jugoslavenskim sportskim prostorom, a očaju su se počeli tražiti krivci.
Najviše prozivan je biomladi, tada 17-godišnji Vlade Divac koji je izgubio loptu u vođenju nekih pet sekundi prije kraja, a Valters je potom izjednačio. Pa se napalo Dražena Petrovića da se skrivao od lopte koju je Čutura ubacivao u igru, pa se potom napalo i Ćosića zašto je dao prigodu 'balavcu' Divcu da uopće igra u zadnjim sekundama... Uglavnom, bilo je u tim optužbama vulgarne zabave!
Oh da, krivac je kasnije postajao i Aleksandar Petrović koji je u napadu tijekom produžetaka izgubio tri lopte. Samom Divcu je zacijelo bilo najteže – nekoliko godina kasnije pred novinarima je izrekao svoje osjećaje tog ljetnog dana u Madridu, nakon poraza od Sovjeta:
"Pogriješio sam dvaput u pet sekundi, prvo sam izgubio loptu, a onda sam dopustio da me Sabonis odvuče na sebe, ostavio sam Valtersa koji je imao prostora da mirno šutira trojku. Da sam ostao uz Valtersa, ne bi mogao puknuti na koš, da je dodao Sabonisu, dva poena ne bi bila dovoljna. Eto, neiskustvo, svaka se škola plaća. Ova je bila prilično skupa, ali vratili smo im s tom momčadi kasnije više puta. Onda sam bio uvjeren da ću napustiti košarku i sport. Sjedio sam na klupi, držao glavu među rukama i molio boga da se otvori parket i da nestanem. Rekao sam sebi: 'Gotovo je s košarkom, nisi ti za ovaj sport'. Tko zna dokle bih tako plakao da mi nije prišao Dražen Dalipagić i rekao: 'U redu je mali, ne brini, vratićeš ti to njima već'", pričao je Divac i dodao:
"Nikad neću zaboraviti Dalipagićevu podršku. Pomogao mi je i izbornik Krešimir Ćosić, koji me je dva dana kasnije pustio da igram protiv Brazila za brončanu medalju kao da se ništa nije dogodilo i sasvim mi vratio samopouzdanje. Tako sam odlučio da ipak ne ostavljam košarku..."
Sve vaše prijedloge, ideje ili kritike možete slati i autoru na e-mail: Mario Lešić
PRETHODNI ČLANCI:
