Stota obljetnica smrti pisca, 30. studenoga, trebala je biti prigoda da se dovrši rehabilitacija započeta povodom stote obljetnice njegova rođenja, 1956. godine, kad je grad London konačno postavio ploču na pročelje njegove kuće.
No, vlada se radije drži po strani. "Mi nismo umiješani", izjavila je glasnogovornica ministarstva kulture. Londonski se muzeji nisu mogli dogovoriti oko prirode lika koji bi trebali slaviti.
Geffrye Museum je zaobišao poteškoću istražujući unutarnje uređenje kroz "estetski pokret", koji utjelovljuje Wilde, i njegovu ideju "House Beautiful".
Barbican Centre izvukao se odajući počast njegovoj epohi više nego njemu: "Wildeove godine" okupljaju 200 djela "odabranih u funkciji estetike Oscara Wildea ili njegova prijateljstva s umjetnicima".
Nailazimo ondje na karikature Maxa Beerbohma, slike Johna Singera Sargenta i Burne-Jonesa te platno Jacques-Emilea Blanchea, kasnije nazvano"Slika Doriana Graya", po imenu jedinog Wildeova romana.
Pod dojmom raznolikosti autora "Sretnog kraljevića", British Library odlučila je nazvati svoju veliku izložbu "Život u šest činova". Jedna je rečenica izvješena na ulazu: "Toliko sam pobudio maštovitost svojeg stoljeća da je ono stvorilo mit i legendu o meni".
Zapravo, legendu je prvo izmislio sam Wilde. U Oxfordu, kako bi izgledao kao umjetnik, on nemarno smješta u uglu svojeg salona slikarski štafelaj.
Kako bi ga prihvatilo englesko društvo, mora prikriti svoje irsko podrijetlo. Oscar Fingal O'Flahertie Wills Wilde postaje kratko Oscar Wilde.
Nastoji biti veći Englez od Engleza i njihova pravila i humor dovodi do točke na kojoj establishment više ne zna što da misli: da li mu se ruga? Zbog uspjeha njegovih drama - "Lepeza Lady Windermere", "Žena bez ikakve važnosti" i, posebice, "Važno je biti Ernest", to nezgodno pitanje pada u zaborav.
Slijedeći aristokratsko načelo, želi "biti, a ne djelovati". Ali piše "Dušu čovjeka pod socijalizmom" i navlači bijes plemstva koje ga je do tada slavilo.
Njegov silazak u pakao secira British Library koja izlaže izvješća sa sudskog procesa, na kojem je osuđen zbog spolne perverzije, prozorsko staklo ćelije u Readingu, gdje je robijao dvije godine, i posljednji hotelski račun iz Ulice Beaux-Arts u Parizu gdje umire.
