Bosanskohercegovački glumac Mirsad Tuka otišao je u 59. godini života, a tužnu vijest za Dnevni Avaz potvrdio je bliski obiteljski prijatelj. Glumac je preminuo nakon borbe s dugom i teškom bolešću, a posljednje vrijeme rijetko se pojavljivao u javnosti. Od njega se oprostio i njegov kolega, veliki prijatelj Emir Hadžihafizbegović koji mu je uputio emotivnu poruku.
"Preselio je na bolji svijet jučer ujutro veliki čovjek, veliki umjetnik i moj brat Mirsad Tuka. Poznavali smo se 50 godina, odrastali zajedno po tuzlanskim mahalama, na bazenima, prvim tinejdžerskim igrankama, u kazalištu, gdje je Mirsin otac Ćamil bio neprikosnoveni mag scenografije i šef tehnike, jedne od najboljih kazališnih tehnika u teatrima bivše Jugoslavije", započeo je glumac u emotivnom oproštaju.
"Ode mi Mirsad. Nakon Saše Petrovića, od čijeg se gubitka moj duh još nije oporavio, sirova istina zatekla me u Zagrebu gdje snimam seriju 'San snova'. Krenuše suze, sjećanja i uspomene. Voland u Sarajevu, Sjećaš li se Dolly Bell, Žaba u Kamernom teatru 55. Blizu 500 predstava s Mirsom zajedno, 300 Žaba, blizu 100 Volanda, i isto toliko puta Dolly Bell", napisao je.
U prosincu ove godine trebali su odigrati 300. predstavu Žaba i obilježiti 15 godina igranja te predstave.
"Tristo puta pred publikom širom Balkana i Europe. Prevedena na pet jezika, festivali, nagrade i putovanja. Aleksandar Seksan, Muamer Kasumović i ja ostali smo bez brata. Odnio je sa sobom i dio nas i neka je. Čuo sam se i s Elmirom Jukićem, redateljem predstave. Muk i tišina bio je dijalog koji smo vodili. Draga moja Nerma, dragi moji Dino i Mak. Vaš otac, mamin bračni suputnik, bio je jedan od najboljih ljudi koje sam u svom životu upoznao.Veliki glumac i najbolji prijatelj svima koji su bili u njegovoj blizini. Budite ponosni na svog oca, a ti Nerma na svog supruga. Molim Gospodara svih svjetova da ga primi u svoje okrilje, podari mu lijepi Džennet, a vama familijo moja sabura i snage da zdrave glave prođete ovaj teški hal i kušnju. Mirso moj, moj dobri brate, dušo moja. Malo je ovo teksta za sve naše brige, nesanice, dogodovštine, smjehove i suze. Za naše tišine i poglede u daljinu. Ali je i dovoljno, jer kako je tvoj babo Ćamil znao reći: 'Bosanci su ljudi neizgovorenih riječi", zaključio je Emir.
POGLEDAJTE VIDEO:
