Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić najavio je danas da će se opći štrajk solidarnosti održati u utorak, 25. veljače, a dan poslije i prosvjedni skup na Markovu trgu kada bi, kako se očekuje, u saborskoj proceduri trebao biti Zakon o radu (ZOR).
"Opći štrajk bio bi organiziran kao štrajk solidarnosti s radnicima u dvjema tvrtkama u kojima radnici već duže vrijeme (25 mjeseci) nisu primili plaću", pojasnio je Ribić napominjući kako je riječ o jednoj ugostiteljskoj i jednoj tekstilnoj tvrtki.
Upitan što bi smatrao uspjehom štrajka Ribić je odgovorio da bi to bilo sudjelovanje što većeg broja radnika - ako stane promet i ne rade škole te da ljudi počnu o tome intenzivnije razmišljati.
"Ako vlast to ne osjeća kao pritisak i nastavi po svome i mi ćemo ići dalje sve do peticije za raspisivanje prijevremenih izbora. Bude li odaziv na štrajk dobar išli bismo u opsežniji štrajk i na potpisivanje peticije jer ako sindikalna sredstva ne daju rezultate treba ići s političim sredstvima", istaknuo je Ribić.
Prijevremeni izbori su vrsta sankcije prema vlasti kojima se poziva na odgovornost, traži provjera i preispitivanje, kazao je.
Naime, Vladin prijedlog izmjena ZOR-a pomaknut je u dnevnome radu saborske procedure s prošle na iduću srijedu, a Ribić drži da štrajkom i prosvjedom treba učiniti pritisak kako bi se ZOR u predloženom obliku povukao iz procedure.
Po njegovim riječima, takvo zakonsko rješenje na tragu je smanjenja radničih prava kroz smanjenje cijene rada i 'rastakanje socijalne države'.
"To je agenda ove garniture na vlasti koju karakterizira nesposobnost postizanja kompromisa", poručio je je Ribić.
Vlastima je zamjerio da stalno ponavljaju teze za koje osobno drži da su kreirane izvan zemlje i nisu produkt unutarstranačkih i rasprava s drugim čimbenicima u zemlji.
Po Ribićevom sudu, vlast se ne snalazi u nastaloj situaciji i uči se na funkcijama za koje nije pripremljena.
Upitan zašto je ponuđen takav ZOR odgovorio je kako iza takvog zakona stoje vjerovnici i kreditori čiji je interes povrat dugova, odnosno Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka i rejting agencije koji, kaže, upravljaju ne samo Europskom unijom nego i dobrim dijelom svijeta.
