Oni su uvijek opušteniji i bolje volje, rade daleko manje od vas, ali zato stignu popušiti cigaretu, popričati s drugima i saznati sve što se događa u tvrtki, skoknuti na društvene mreže, telefonirati prijateljima i obitelji...
Oni su neradnici, no bez obzira na to uvijek opstaju u svim režimima i vremenima, popularni su u okruženju i šefovi ih toleriraju. Istovremeno, vi iskrivljujete leđa kako biste odradili i svoj i njihov posao. I tko je od vas pametniji?
Zlorabe privatne probleme
Psihologinja Vesna Petrović kaže da je to svakodnevica ovih prostora u kojoj ljenjivci uvijek pokupe vrhnje dok oni marljivi stradaju zbog njih. Neradnici su često zaštićeni i zbog zdravstvenih ili obiteljskih problema ili zbog lošeg materijalnog statusa zbog kojeg moraju raditi dva posla pa se ni jednom ne posvećuju dovoljno.
"Suosećanje bi trebalo postojati, ali loše je kada se zloupotrebljava. Pomažući kolegi u nevolji, to se često radi 'preko leđa' vrijednih radnika, koji možda isto tako imaju probleme, a o tome ne pričaju ili im to ne remeti rad. Navikli su šutjeti i raditi, dok drugi koriste svaku sitnicu da opravdaju izostanke i nerad", komentirala je dr. Petrović.
Izgube se u masi vrijednih
Šefove ponekad zanima samo finalni proizvod i ne primjećuju da pojedinci u njegovoj realizaciji nisu sudjelovali. Istovremeno, ti pojedinci su zadovoljni s dobivanjem plaće bez puno rada i truda.
"A, tamo neke 'budale' će raditi umjesto njih. To je poražavajuća poruka koja se šalje. Ispada da je bolje biti lijen, nesposoban i neodgovoran, što na duge staze nije dobro ni za jedno društvo i državu. Sigurno je da zbog toga svi puno ispaštamo. Vrijeme je da se takva slika promijeni, da se rad prizna i poštuje, a nerad osudi", zaključuje Petrović.
Iz usta savjetnika u HZZ-u: Pročitajte kako je to raditi u Zavodu…
