Namjera zakona, odnosno svrha gradnje tih stanova je da se građanima koji nemaju riješeno stambeno pitanje omogući daleko povoljnija kupnja stana od tržišne. Četvorni metar POS-ova stana ne smije biti skuplji od 1.125 eura, a gradovi i općine su ti koji rade liste prvenstva onih koji imaju pravo na kupnju stana, pri čemu ga može kupiti bilo tko, ali prednost na listi imaju građani koji u vlasništvu nemaju drugu nekretninu, odnosno koji su podstanari.
Javna je tajna, međutim, da mnogi s liste prvenstva kupuju jeftinije POS-ove stanove samo kako bi ih vrlo brzo nakon toga dali u najam ili prodali po tržišnim cijenama te zaradili. Na listama prvenstva podstanara zapravo ima malo jer je potrebno priložiti potvrdu o najmu, odnosno biti u legalnom podstanarstvu, koje je u Hrvatskoj još uvijek prava rijetkost. Većina podstanara u Hrvatskoj nije prijavljena, a državu još uvijek ne zanima to što joj većina najmodavaca ne plaća porez na svoju djelatnost.
Država se, kupujući socijalni mir, ovim problemom zapravo nikad nije pozabavila, pa samo rijetki podstanari svoj status mogu i dokazati. Iz tog razloga POS-ove stanove kupuju i oni koji stambeno pitanje već imaju riješeno, dalje mešetareći nekretninom do koje su jeftino došli, a u čiju je gradnju država uložila 25 posto sredstava ne bi li na taj način pomogla da 'kvadrat' bude jeftiniji za one koji do stana drugačije ne mogu.
Država, međutim, nema aposlutno nikakvu evidenciju o tome koliko je POS-ovih stanova preprodano brzo nakon kupnje, jer niti kupac nema obavezu državu, točnije APN, obavijestiti o namjeri prodaje stana.
U četvrtak dobio ključeve, u petak stan u oglasniku
"Svatko ima pravo kupiti POS-ov stan, pa ga mnogi kupuju zato da bi ga prodali ili iznajmljivali, što znači da će vlasnik stana koji ratu kredita plaća, recimo, 300 eura mjesečno, tolikom naplaćenom najamninom plaćati kredit. Ili će stan prodati. Znam slučaj obitelji koja je ključeve POS-ova stana dobila u četvrtak, u petak je stan već bio u oglasniku, a na njegovoj su prodaji zaradili 45.000 eura", kaže Zoran Ergović iz splitske udruge Nova Kila, koju su osnovali 'pravi' kupci POS-ovih stanova u Splitu, ogorčeni zbog mnogobrojnih, pa i ovih problema vezanih uz POS.
Država je, napominje, odavno trebala riješiti problem preprodaje POS-ovih stanova, no to nije učinila, piše Novi list.
Premda je 2007. godine uvedena zabrana prodaje kupcima tih stanova u periodu od 10 godina. 2012. godine, međutim, zabrana se ponovno ukida.
"Činjenica jest da je zabrana preprodaje stana mnogima stvarala probleme, primjerice parovima nakon razvoda braka, onima koji su ostali bez posla i prihoda, ljudima koji su morali preseliti u neki drugi grad i slično. Desetogodišnja je zabrana bila nespretno i nesretno rješenje, no rješenje nije bilo niti njeno ukidanje. Trebalo bi uvesti obavezu da se stan na prodaju prvo mora ponuditi natrag APN-u po istoj cijeni po kojoj je stan i kupljen«, smatra Ergović.
Na pitanje može li se i hoće li se 'mešetarenje' POS-ovim stanovima spriječiti, iz APN-a kažu kako oni nemaju nema nikakve instrumente kojima bi se takvi postupci zaustavili, osim da se jedinice lokalne samouprave konstantno usmjerava da prilikom usvajanja uvjeta i kriterija za kupnju stana iz Programa POS-a postavljaju oštrije kriterije koji bi onemogućili da stan kupe osobe kojima on nije zaista i potreban.
