Hrvatska vlast je među mjere za spas posrnulog gospodarstva uvela i osobni bankrot. Zakon o tom osobnom bankrotu trebao bi biti donesen do kraja ove godine, dok bi se iduće dvije godine pripremala provedba, pa bi prvi Hrvati mogli proglasiti bankrot tek 2013. godine. A do tada se možda i uvidi da ni bankrot ne mora biti najbolje rješenje.
No, u međuvremenu su mnogi hrvatski građani utonuli u dugove, pa su se ukupno zadužili čak oko 120 milijardi kuna. Od toga je samo 40 milijardi uloženo u trajne vrijednosti, stanove i kuće, dizanjem stambenih kredita, a ostalo je otišlo na potrošnju – automobile, ljetovanja, namještaj i odjeću.
Lani je prvi put, oko tri posto, opao iznos kredita koje uzimaju građani, naročito za vozila i preko kreditnih kartica. Međutim, pitanje jest je li upravo osobni bankrot mehanizam koji će dovesti u red financije mnogih od barem 30 tisuća građana koji su na rubu propasti. Primjerice, situacija u SAD-u potvrđuje da osobni bankrot, umjesto otrežnjenja i sređivanja nečijeg života, može praktično značiti njegovu likvidaciju iz društva i bilo kakvog pristojnijeg života.
Dok država smišlja načine, mnoge financijske institucije već pribjegavaju individualnom rješavanju problema s neplatišama, piše Večernji list. Banke reprogramiraju kredite, tvrtke dužnike "love" pomoću za to osnovanih agencija...
Još 2008. godine šef Hrvatske udruge sindikata Ozren Matijašević predlagao Vladi uvođenje bankrota i za građane. Matijašević procjenjuje da je u Hrvatskoj u ovom trenu 30 tisuća građana koji bi mogli biti na rubu propasti, no da bi bankrot možda moglo proglasiti najviše 5000 ljudi.
Stručnjaci za stečaj smatraju da je osobni bankrot jedno od rješenja za dužnike i vjerovnike, no za njegovu provedbu, piše Večernjak, u našoj zemlji treba oko 300 skrbnika ili stečajnih upravitelja.
