Globalni ekonomski izazovi i dugoročni trendovi u poslovnom svijetu iz korijena mijenjaju ulogu budućih korporativnih vođa, pišu Mršić i Jelušić Kašić. Među ključnim temama u međunarodnoj poslovnoj zajednici tijekom prošle godine bilo je pojačavanje uloge žena na upravljačkim pozicijama. Ipak, unatoč pozornosti koju je tema dobila, napredak je bio spor, a stvarnost je i dalje prilično tmurna.
"Prema podacima koje je u prosincu objavio Catalyst, među kompanijama grupe S&P 500 žene zauzimaju svega 4,2 posto najviših upravljačkih pozicija (predsjednice uprave, direktorice kompanija), a u upravama ih je samo 12 posto. Slični su podaci objavljeni i u Deloitteovom globalnom istraživanju provedenom u 6.000 kompanija i 49 zemalja svijeta. U Hrvatskoj, prema podacima iz studenog, 16 posto žena uspijeva doći do mjesta u upravama kompanija. Prema svemu, čini se da u poslovnoj areni još uvijek postoji osnovno nerazumijevanje vezano za mogućnost napredovanja i provedbu principa spolne ravnopravnosti", navode autori.
Stakleni strop
"Postoji više razloga zbog kojih su ovi podaci zabrinjavajući te naglašavaju stalnu potrebu isticanja ekonomskih prednosti jačeg uključivanja žena u upravljačke strukture. Prije svega, ako značajan dio stanovništva nije u potpunosti gospodarski angažiran to predstavlja gubitak najvrjednijeg potencijala - ljudskog kapitala. Preko 50 posto fakultetski obrazovanih čine žene koje postižu vrhunske rezultate u poslovnim školama širom svijeta. Žene u najvećoj mjeri donose odluke o troškovima kućanstva i ulaganjima. Raznoliko i uravnoteženo korporativno upravljanje je učinkovitije i inovativnije što je dodatni argument za odustajanje od tradicionalnog, anakronog modela upravljanja s muškarcima u središtu. Međutim, žene su i dalje suočene s borbom protiv 'staklenog stropa' koji ih priječi u uspinjanju korporativnom ljestvicom", pišu Mršić i Jelušić Kašić.
Razlozi premale zastupljenosti žena na višim pozicijama su različiti, od predrasuda, spolnih sterotipa, socijalne neosviještenosti, do manjka političke volje. Mršić i Jelušić Kašić navode da će prema istraživanju MSCI-a tek 2027. žene doći do udjela od 30 posto mjesta u upravama zbog čega se postavlja pitanje što se može učiniti da se napredak ubrza.
Uspjeh zakonodavne intervencije
Europski primjeri pokazuju da je zakonodavna intervencija jedan od načina da se problem umanji. Norveška je 2003. godine bila prva zemlja u svijetu koja je propisala žensku kvotu kojom je zatražila od tvrtki da povećaju udio žena u upravama na 40 posto. Slijedile su je Francuska, Nizozemska, Belgija i Italija. U tri godine, od 2010. do 2013., postignut je značajan napredak u pogledu ravnopravnosti spolova u 22 od 28 zemalja članica EU-a. Najveći pomak napravile su Francuska, Nizozemska i Njemačka. Najbolje rezultate danas ima Norveška u kojoj u upravama kompanija koje kotiraju na norveškoj burzi žene imaju više od 35 posto mjesta što pokazuje da politika može biti uspješan alat.
Zakonodavna intervencija ipak nije dovoljna, navode autori i ističu da je iznimno važno da kompanije unutar sebe spoznaju prednosti pojačanog angažiranja žena na upravljačkim pozicijama. Za takav smjer razvoja postoje čvrsti financijski razlozi. Pokazalo se da kompanije koje imaju uravnoteženiju zastupljenost žena u upravama imaju i bolje rezultate o čemu govore i podaci prikupljeni u 1.643 tvrtke.
'Žene kontinuirano ruše stereotipe i zauzimaju vodeće pozicije u društvu, biznisu i politici i došlo je vrijeme da korporacije bez zadrške podrže i provedu principe ravnopravnosti spolova na najvišim upravljačkim razinama - trošenje talenta i mogućnosti koje izviru iz ravnopravne zastupljenosti spolova luksuz je koji si kompanije i gospodarstva više ne mogu priuštiti', zaključuju Mršić i Jelušić Kašić u komentaru koji možete u cijelosti pročitati na Huffington Postu.
