Zbog premalih uplata mirovinski sustav Čilea, koji je Svjetska banka desetljećima promovirala kao odlično rješenje za azijske zemlje u razvoju i postkomunističke države na istoku Europe, našao se na rubu sloma.
Najbogatiju državu Južne Amerike danas potresaju socijalni nemiri zbog siromaštva i društvene nejednakosti, a takvom stanju znatno je pridonio i tamošnji mirovinski sustav zbog kojega 44 posto čileanskih umirovljenika prima mirovine niže od minimalne plaće, piše Poslovni dnevnik pozivajući se na Financial Times.
Reformu proveli neoliberalni ekonomisti
Nekoć se tvrdilo da je mirovinski sustav bio glavni pokretač gospodarstva i ključni dio ekonomskog uspjeha Čilea nakon radikalne mirovinske reforme pokrenute još 1981. godine u vrijeme vojne diktature generala Augusta Pinocheta. Tom je reformom bio ukinut sustav međugeneracijske solidarnosti i zamijenjen sustavom individualne kapitalizirane štednje, a u privatne mirovinske fondove doprinose su uplaćivali sami radnici, a ne poslodavci.
Tamošnju reformu provela je skupina neoliberalnih ekonomista nadahnutih idejama Čikaške škole, a budući da Pinochetova vojna hunta nije imala potpunu predodžbu o njenim učinicima, neoliberalni ekonomisti imali su odriješene ruke za provedbu svojih zamisli.
Hrvatska preuzela model kapitalizirane štednje
Reforma je isprva pokazala sjajne rezultate i sa 26 posto izdvajanja iz plaća zaposlenih u privatnom sektoru, stopa doprinosa pala je na 10 posto. Usto su, zahvaljujući visokom rastu BDP-a te posljedičnom snažnom rastu prinosa fondova, mirovine u Čileu bile znatno više nego ranije.
Danas se u čileanskim mirovinskim fondovima nalazi 200 milijardi dolara imovine što je 80 posto BDP-a te države. Zbog toga je čileanski sustav imao snažnu potporu međunarodnih financijskih institucija, a preslikan je u većem ili manjem obliku u više od 30 država Južne Amerike, jugoistočne Azije i istočne Europe.
Tijekom hrvatske mirovinske reforme prije 20-ak godina preuzeta je ideja kapitalizirane štednje, ali nije napušten sustav međugeneracijske solidarnosti, piše Poslovni dnevnik.
'Sustav dobar za petinu građana, ostali su zaboravljeni'
No, sustav zamišljen da donosi mirovine članovima fondova koji većinu radnog vijeka provedu zaposleni i redovito uplaćuju doprinose bilo je teško ispuniti u državi gdje trećina radno aktivnog stanovništva radi "na crno" pa su im uplate u mirovinski fond minimalne ili nikakve.
"To je sustav koji ne funkcionira u stvarnosti Južne Amerike. Privatni mirovinski sustav funkcionira dobro za petinu stanovništva, a ostali su zaboravljeni", kazao je za Financial Times čileanski mirovinski stručnjak Andras Uthoff.
Analitičari smatraju da je stopa doprinosa od 10 posto - gotovo upola manja od stope u razvijenim državama - preniska da bi rezultirala pristojnim mirovinama. K tome, dob za umirovljenje također nije visoka, 65 godina za muškarce te 60 godina za žene.
