Uoči ruske invazije na Ukrajinu prošle godine najveća ruska banka bila je duboko u pregovorima o prodaji svoje najveće imovine u Europi. Pregovarači banke vodili su 12-satnu maratonsku raspravu s istaknutim mađarskim investitorom koji je bio spreman platiti stotine milijuna eura za njihov udio u Fortenovi, maloprodajnoj grupi i najunosnijoj hrvatskoj tvrtki, piše Financial Times, a prenosi Index.
Pedantno su se pripremali i imali odobrenja raznih međunarodnih birokracija. Međutim, kad su se sljedećeg dana probudili i okupili na doručku, vijesti o ratu koje su bile svima na ekranima ostavile su ih bez ikakve ideje što dalje učiniti.
"Odlučili su pričekati, a dva tjedna kasnije dobili su zeleno svjetlo. U travnju su potpisali dogovor", kaže osoba upućena u te događaje. Ali dogovor, kao i nekoliko drugih sličnih, uskoro će propasti jer je svijet bio ispunjen ratnim nezadovoljstvom i sumnjama.
Fortenova ima šaroliku povijest i upravo je izlazila iz bolnog restrukturiranja. No u Hrvatskoj je Fortenova simbol poduzetničkog duha, neka vrsta lokalnog ekvivalenta Walmarta s podjednako velikim učinkom na cjelokupno gospodarstvo.
Sberbankovi pokušaji prodaje
S brendovima kao što je supermarket Konzum radi se o najvećem privatnom poslodavcu u zemlji, s 45.000 zaposlenika i tisućama dobavljača. Njegovi godišnji prihodi, veći od pet milijardi eura, ponekad premašuju 10 posto hrvatskog BDP-a. S prodajnom mrežom koja obuhvaća cijelu regiju njegov bi neuspjeh potkopao prehrambenu industriju diljem zapadnog Balkana.
Otkako je izbio rat, Fortenova je sa sve većom uznemirenošću promatrala kako njezin većinski vlasnik, ne bilo koja ruska banka nego Sberbank, div u vlasništvu Kremlja od vitalnog značaja za financijsko zdravlje Moskve, poduzima sve uzaludnije pokušaje prodaje.
Kompanija se našla između potencijalnih spasitelja iz središnje Europe, Rusije i Bliskog istoka, budući da je režim pooštravanja sankcija svaku kupnju činio sve riskantnijom.
Oba pokušaja kupnje ruskog udjela iz EU-a propala su na dramatičan način, što je izazvalo sumnje u Zagrebu da se druge vlade miješaju u prodaju i dovelo do vlastite kampanje pritiska od strane hrvatske vlade. Zatim je uslijedio netransparentan pokušaj preuzimanja od strane nepoznatog investitora iz UAE bliskog tajkunu povezanom s Kremljem.
Saga o Fortenovi upozoravajuća je priča o tome što se može dogoditi kada korporativni interesi padnu u zamku geopolitičkih napetosti. Kako odnosi između Rusije i Zapada izgledaju sve manje popravljivi, razmotavanje veza iz prethodnog doba može biti komplicirano i skupo te može otvoriti vrata lošim namjerama.
'Toksično vlasništvo'
Još uvijek zaglavljena u neizvjesnosti, Fortenova je skovala plan za investitore da preuzmu vlast od Rusa i počiste nered. Ali također se priprema za neispunjavanje obveza na temelju kojih bi njeni vjerovnici preuzeli kompaniju. Sberbank nije odgovorio na upite za komentar ove priče.
"Kompanija ima toksično vlasništvo. Ne možemo imati posla s ruskim stranama pod sankcijama. Radili smo to posljednjih godinu dana, sve smo probali. Ali sada moramo donijeti hrabru odluku", kaže izvršni direktor Fortenove Fabris Peruško.
Kompanija koja će na kraju postati Fortenova doslovno je ukorijenjena u balkansko tlo. Godine 1976. Ivica Todorić, poduzetni 25-godišnjak, osnovao je tvrtku za uzgoj i distribuciju cvijeća. Brzo se šireći na jestivo bilje, njegova tvrtka Agrokor prkosi komunizmu i postaje među najvećima u Hrvatskoj, piše Financial Times, a prenosi Index.
Stalni niz akvizicija doveo je do širenja na Balkanu. Agrokor to, međutim, neće preživjeti - nagomilao je gubitke i dugove te bankrotirao 2017. godine, što je šokiralo hrvatsko gospodarstvo.
Sberbank je bio najveći zajmodavac Agrokora, a restrukturiranjem je postao najveći vlasnik s 42 posto udjela. Druga ruska banka, VTB, držala je sedam posto. Hrvatska vlada bila je duboko upletena; direktori i političari putovali su između Zagreba i Moskve.
Bijesni Putin
To je bio i jedini put da se ruski predsjednik Vladimir Putin uključio. Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović posjetila ga je u crnomorskom ljetovalištu Sočiju i požalila se na tešku situaciju u Agrokoru, tvrdi osoba upućena u te događaje.
Nesvjestan situacije, Putin je bio bijesan što je Sberbank na taj način zaglibio u Hrvatskoj i tražio je da izvuče svoj novac, tvrdi osoba bliska banci. Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov odbio je komentirati ono što je nazvao "komercijalnim pitanjima".
Postavljena je nova uprava s Peruškom kao predsjednikom. Počelo se čistiti podijeljeno vlasništvo kompanije, neurednu strukturu i različite zajmove.
Oko 70 vjerovnika zamijenjeno je četverogodišnjim plasmanom obveznica u iznosu od 1,2 milijarde dolara koji je vodio HPS Investment Partners, čime je vraćena likvidnost kompanije. Jedan od najbogatijih Hrvata, energetski poduzetnik Pavao Vujnovac, skupio je 29 posto udjela i ušao u upravu. Neke jedinice su izdvojene, druge su se preslagivale. Rekonstruirana kompanija je 2019. nazvana Fortenova.
No kako su napetosti rasle u Ukrajini, banka je željela prodati svoj udio od milijardu eura. Početkom 2022. pojavio se favorit - ponuda iz Mađarske.
Mađarski premijer Viktor Orbán bio je očigledan izbor za Ruse koji su tražili pomoć. Bio je to prijateljski raspoložen vođa koji je želio povećati svoj utjecaj na Balkanu. Štoviše, njegov krug lojalnih poslovnih ljudi imao je upravo investitora koji je mogao licitirati za Fortenovu.
"Viktor je jako želio taj dogovor", kaže osoba upoznata s premijerovim razmišljanjem. Određeni ponuditelj bio je Indotek, grupa za komercijalne nekretnine mađarskog milijardera Dániela Jellineka, povremenog poslovnog partnera Istvána Tiborcza, Orbánova zeta.
"Jellinek je očito vrlo utjecajan u Mađarskoj i Rusi su mislili da je to sjajno. Dobili su ponudu u siječnju 2022. godine", kaže druga osoba bliska događajima.
Posljednja dozvola nikad nije stigla
Dvije strane bile su na posljednjem koraku od potpisivanja dogovora, čekajući posljednju dozvolu. Budući da je mali dio dionica Fortenove bio pod kontrolom u jurisdikciji Ujedinjenog Kraljevstva, regulatorno tijelo za sankcije Ministarstva financija Ujedinjenog Kraljevstva, Ured za provedbu financijskih sankcija (OFSI), također je moralo dati zeleno svjetlo.
No u međuvremenu je izbio rat i ta posljednja dozvola, iako nikad nije odbijena, nikad nije ni stigla - što je rezultat, vjeruju neki u Zagrebu i Budimpešti, Orbánove bliskosti s Rusima i prodaje prijateljskom tajkunu.
Upitan o razlozima neodlučnosti, OFSI je odgovorio da ne komentira konkretne slučajeve, tvrdeći da pregledava zahtjeve za licence "što je prije moguće" i daje prioritet slučajevima "od posebne strateške, ekonomske ili administrativne važnosti".
Indotek kaže da nije sudjelovao u razgovorima o akviziciji na poticaj Orbánovog kruga. "Nijedan politički faktor nije imao nikakve veze s transakcijom na mađarskoj strani. Poslovne odluke donosimo na tržišnoj osnovi, a ne na političkoj ili rodbinskoj osnovi", napisala je mađarska kompanija u odgovoru na upit Financial Timesa.
Indotek je osjetio nedostatak potpore hrvatske političke elite, nastavlja se u priopćenju, dodajući da bi kompanija mogla ponovno razmotriti projekt ako se to promijeni: "Nismo htjeli izaći na tržište na kojem nismo dobrodošli."
Usred niza sankcija u prvim danima rata, Sberbank je pogođen dodatnim ograničenjima, što je limitiralo opcije banke prema Fortenovi.
Kako su zapadne kompanije napuštale Rusiju ili zatvarale svoje moskovske poslovne operacije, često uz visoku cijenu, ruske su kompanije također bile prisiljene napustiti europsku imovinu, čak i kad je to značilo prihvaćanje niže cijene.
Potencijalni kupci iz EU-a dobili su rok do kraja listopada da sklope bilo kakav dogovor s ruskim zajmodavcima. Skupina hrvatskih privatnih mirovinskih fondova iskazala je interes za jedno od najvećih društava iz svog portfelja.
Dogovor nadohvat ruke
Osnovali su savez četiriju fondova i predali neobvezujuću ponudu za udio u Fortenovi uz veliki popust od 500 milijuna eura. Za Sberbank je to bilo točno pola milijarde više nego ništa. Mirovinski fondovi dovršili su iznimno žuran postupak dubinske analize i prikupili sve dozvole točno na vrijeme prije isteka roka.
Dogovor je bio nadohvat ruke - ali onda je najveći fond u partnerstvu, AZ fond, otišao iz dogovora.
AZ fond je u većinskom vlasništvu jednog od najvećih svjetskih osiguravatelja, njemačkog Allianza, koji je u partnerstvu s talijanskim UniCreditom. Bez AZ-a, ostali partneri ne bi imali dovoljno sredstava i bili bi previše izloženi jednoj prevelikoj imovini prema hrvatskim zakonima.
Dok su fondovi 24. listopada usklađivali ovaj dogovor sa svojim nadzornim odborima, Peruško je dobio telefonski poziv. Rečeno mu je da je šef Allianza za središnju i istočnu Europu, Petros Papanikolau, inzistirao na jasnoj unutarnjoj usklađenosti dogovora. Bio je zabrinut da će novac teći u Rusiju.
Dok je AZ vagao svoju odluku, Fortenova i hrvatska vlada pozvale su Allianz da odobri dogovor. Na kraju ga je nadzorni odbor fonda dao na glasanje. Jedan je član odobrio dogovor, rekavši da prednosti nadmašuju rizike, a drugi je bio suzdržan. Ali dvoje relativno novoimenovanih članova odbora, uključujući i predsjednika, glasalo je protiv. Dogovor je bio mrtav.
"Imali su sve, ali ipak su odustali. Najveća pogreška ikada", kaže jedna osoba zainteresirana za uspjeh posla. Drugi su na različite načine opisali "potpuni šok" u kojem su se našli.
Obrazloženje odluke ostaje nepoznato Hrvatima, čak i najvišim dužnosnicima u vladi i korporativnom svijetu. Ali mnogi sumnjaju. "Ključ nije u Zagrebu, nego u Münchenu i Moskvi", kaže jedna dobro informirana osoba.
"Mislim da je to njemačko-ruska priča. Allianz ima strogu usklađenost s propisima i bojao se poslovati s Rusima. To je bio razlog za barem 80 posto odluke. Rusi jednostavno ne smiju dobiti novac", dodaje jedan hrvatski direktor.
Ljudi upoznati s odlukom Allianza rekli su Financial Timesu da je osiguravatelja obeshrabrilo učinkovito kršenje duha sankcija jer bi pola milijarde eura otišlo u najveću rusku banku - čak i ako bi transakcija na papiru zaobišla sankcije.
Pritisak hrvatske Vlade
Njemački financijski gigant zamjerio je ono što je smatrao upornim pritiskom hrvatske vlade, uključujući pokretanje istrage o povlačenju Allianza od strane hrvatske nadzorne agencije Hanfe. Regulator je odbio komentirati dok je istraga u tijeku.
U izjavi je Allianz o ugovoru napisao sljedeće: "Profil rizika i povrata bio je potpuno neprikladan za umirovljenike… Njegova financijska struktura predstavljala je potencijalne rizike usklađenosti koje smo smatrali neprihvatljivima. Djelujući kao fiducijar, odbor je donio neovisnu odluku, koja nije spriječila druge investitore da uđu u posao."
U konačnici, odlazak Allianza otvorio je vrata i drugim investitorima.
S obzirom na to da je do EU roka ostalo još samo nekoliko dana, na stolu je ostalo nekoliko potencijalnih kupaca. No ubrzo se pokazalo da je Sberbank u zadnji čas pripremio alternativu.
Nekoliko dana kasnije novi investitor iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, malo poznati šeik, kupio je udio banke u Fortenovi. Uz tvrdnje o velikom bogatstvu i bliskim vezama s kraljevskom obitelji UAE, Saif Alketbi rekao je da želi investirati za sebe.
Ako je odlazak Allianza bio šok, Alketbijev dolazak zapanjio je Hrvate. Nikad nikoga iz kompanije nije nazvao, a kamoli posjetio. Na licu mjesta nije napravljena nikakva dubinska analiza. Koliko su u Zagrebu bili upoznati, Alketbi nikada nije ni kročio u Hrvatsku.
Ubrzo su Alketbijeve veze postale jasnije. U izjavi je rekao da je surađivao s hrvatskim biznismenom Miodragom Borojevićem i ugovorio zajam od 400 milijuna eura od ruske Gazprombanke ako dogovor s mirovinskim fondom propadne. Kad se to dogodilo, Alketbi je brzo krenuo u akciju.
Zapravo tako brzo da je ostavio neuredan trag. Sredstvo koje je odabrao, ruska tvrtka Ajvazovski Invest, nije bilo na njegovo ime kada je potpisao ugovor. Ali Ajvazovski i Borojević imali su veze s poznatim Hrvatom, čovjekom po imenu Krešimir Filipović.
Filipović ima elitne veze u Rusiji. Postao je istaknut u Velesstroju, tvrtki koja proizvodi cjevovode za neke od najvećih faktora u energetskoj industriji u Rusiji. Na kraju je postao većinski vlasnik, ali ga više nema u službenim evidencijama kompanije. Bio je blizak i sa zamjenicom gradonačelnika Moskve Anastasijom Rakovom, istaknutom članicom ruske političke elite.
Za kupnju Fortenove već je dugo zainteresiran i sam Filipović, kaže jedna upućena osoba. Hrvat rođenjem, ali s karijerom koja ga veže uz Rusiju, Filipović je želio ostaviti istaknuti trag u domovini, kaže ova osoba. A cijena koju su njegovi suradnici pristali platiti - 400 milijuna eura - bila je goleme dvije trećine manja od nominalne vrijednosti.
Filipović i Velesstroj nisu odgovorili na upite za komentar. Pokušaji traženja komentara od Alketbija također su bili neuspješni.
Sberbank je sa svoje strane smatrao da je prodaja obavljena i da je to svršen čin. Izvršni direktor Herman Gref hvalio se svojim poslovnim predviđanjem na poslovnom forumu u Moskvi u studenome.
"Dali smo priliku hrvatskim vlastima da se dogovore. Pool investitora koje je okupila hrvatska vlada je propao. I išli smo na opciju B", rekao je Gref, prema izvješću ruske web-stranice Frank Media.
Ruske smicalice
Ali do dogovora je zapravo došlo bez uplitanja uprave Fortenove ili Sberbanka. Umjesto toga, dva bivša ruska člana uprave Fortenove igrala su ključnu ulogu u sklapanju alternativnog posla, prema nekoliko ljudi bliskih događajima. Gref je privatno bio ogorčen, kaže jedan od njih: "Fortenova mu je donijela samo nevolje i on je se želi riješiti." Pokušaji da se dođe do dvojice članova odbora, nisu bili uspješni.
Hrvatska vlada nije gubila vrijeme, odmah je blokirala dogovor zbog sumnje u moguće kršenje sankcija ako do prodaje dođe bez njihovog odobrenja.
Sredinom prosinca Europsko vijeće je proširilo sankcije na SBK ART, nositelja vlasništva Sberbanka u Fortenovi. Filipović i Borojević, partner Alketbija, investitora iz UAE, također su sankcionirani.
"Sberbank zadržava učinkovitu kontrolu nad udjelom u Fortenovi unatoč navodnom prijenosu svojih dionica na poslovnog čovjeka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima", smatralo je Vijeće.
Kao financijska potpora ruske vlade, ovaj je nositelj sada sankcioniran i blokiran u EU-u. Fortenova je također osigurala da vlasnici udjela ne mogu sudjelovati u odlukama kompanije, štiteći grupu od ruskih smicalica.
Sviđalo se to njoj ili ne, prema službenom stajalištu EU-a, Sberbank je sada zapravo tihi partner. Do danas Fortenova ima ruskog vlasnika, što odbija ulagače i drži kompanijske financije neriješenim.
Vremena je malo: Fortenova do rujna mora refinancirati dug od oko milijardu eura. Ali vjerovnici neće razgovarati o zajmovima zbog ruskog tereta, situacije koja bi grupu mogla gurnuti u drugi bankrot u manje od desetljeća.
Uprava Fortenove odlučna je iskoristiti svaku priliku da spasi situaciju. Još uvijek se bori s Alketbijem, koji je nekoliko nedavnih poteza osporio na sudu, tražeći vlasništvo, unatoč sankcijama i prethodnim sudskim odlukama koje su mu to pravo uskratile. Na nedavnom sudskom ročištu u Amsterdamu najviši menadžment Fortenove prvi put je vidio Alketbija uživo - iako putem videoveze.
Kome će pripasti Fortenova?
U travnju ove godine menadžeri Fortenove poduzeli su hrabar potez pozivajući ulagače širom svijeta da kupe cijelu kompaniju u složenom ugovoru koji bi podrazumijevao uklanjanje ruskog udjela. Sredstva za ruski udio bila bi pohranjena u escrow dok se sankcije ne ukinu, a kompanija bi slobodno mogla krenuti dalje. U suprotnom, navodi uprava, "trenutačno nema dostupnih održivih opcija za otuđenje vlasničkog udjela u posjedu Sberbanka".
Ipak, rješenje ostaje nedostižno. Zbog ruske komponente ni jedan investitor nije dostavio ponudu do roka 3. lipnja. Fortenova se tada obratila svojim postojećim neruskim investitorima - zapravo OpenPassu, tvrtki hrvatskog tajkuna Pavla Vujnovca, koja drži 29 posto - pitajući ih bi li kupili ruski udio.
Vujnovac i OpenPass nisu bili dostupni za komentar. Ali što dulje izdrže, udio će biti jeftiniji jer vrijednost cijele kompanije opada.
"Nije to samo pitanje novca, nego zaštite od nulte vrijednosti. Svakim danom što smo bliže neispunjenju obveza, povećava se hitnost kod dioničara da se ishodi ponuda. U utrci smo s vremenom", zaključuje Peruško za Financial Times, a prenosi Index.
