Oružje iz našeg "sokaka" postalo je obavezan "dekor" vojnih, ali i mafijaških sukoba širom sveta. Ručni bacači i mine koji su iz Hrvatske stigli sirijskim pobunjenicima, o čemu je pisao i "Njujork tajms", kao i francuski izveštaj da više od trećine ukupnog iligalnog oružja u EU potiče sa teritorije bivše Jugoslavije, samo je vrh ledenog brega biznisa vrednog milijardi evra, pišu "Novosti".
Kako je moguće da velika količina oružja sa ovih prostora ilegalnim ili poluilegalnim putem završi u rukama raznih kriminalnih i vojnih organizacija? Prema rečima dr Milana Mijalkovskog, profesora sa Fakulteta za bezbednost u Beogradu, sporno oružje je u Siriju stiglo iz Hrvatske kao oblik "državnog šverca".
- U pitanju je izvoz oružja koje je Hrvatska uz blagoslov i posredovanje Amerike i pored embarga izvezla u Siriju. Zvanično, to se nikada nije dogodilo. U stvarnosti, novac je Hrvatima stigao iz Saudijske Arabije, oružje je poslato u Jordan, odakle je dopremljeno pobunjenicima u Siriji - objašnjava Mijalkovski.
Prema rečima sagovornika "Novosti", prostor bivše Jugoslavije postao je skladište raznog naoružanja zaostalog iz ratnih sukoba devedesetih godina prošlog veka, ali i iz doba JNA.
- Oružje je na našim prostorima počelo da se gomila kada je 1991. godine počeo ilegalni uvoz iz Mađarske za potrebe hrvatskih vojnih snaga. Kasnije je Amerika dozvolila i Iranu da naoruža muslimane u BiH. Jednostavno, na jednom mestu se našla ogromna količina oružja, pa se ono sada, što ilegalno, što uz posredstvo države, prodaje širom sveta - kaže Mijalkovski.
Kao što sada naoružavaju sirijske pobunjenike, tako je Hrvatska uz blagoslov Amerike prodavala puške i pripadnicima OVK i ANA.
- Bez zelenog svetla od strane Sjedinjenih Država nemoguće je prodati oružje. Ono što treba istaći je da se pobunjenicima najčešće prodaje zastarelo oružje. Jedino su Avganistanci svojevremeno dobili najmodernije američko naoružanje kako bi srušili Sovjetski Savez - podseća sagovornik "Novosti".
Protivnici sirijskog predsednika Bašara al Asada dobili su iz Hrvatske oružje za gerilski način ratovanja - ručne bacače, mine i lake sisteme PVO.
- Sa oružjem su u Siriju stigli i albanski džihad ratnici s Kosova, koji su imali zadatak da obuče sirijske pobunjenike - ističe dr Darko Trifunović sa Fakulteta za bezbednost. - Nedavno je i jedan Albanac poginuo u sukobima. Činjenica je da vlast u Siriji zapravo vodi rat sa Al kaidom, koja ima krake na Kosovu i u Bosni i Hercegovini.
Raspadom SFRJ i ratovima koji su vođeni na ovim prostorima, Balkan je postao pravi buvljak različitih sistema naoružanja. Ne samo da se iz nekadašnje Jugoslavije kupuje i preprodaje oružje, već je ovaj prostor postao i glavni "snabdevač" ilegalnog oružja u Evropskoj uniji. U izveštajima francuske ambasade stoji da je u zemljama EU uglavnom u opticaju starije oružje iz vremena sukoba u bivšoj Jugoslaviji, a da su kupci uglavnom kriminalci, često povezani sa trgovinom drogom.
- Oružje na francuskom tržištu potiče iz svih zemalja zapadnog Balkana, najviše iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije - rekao je diplomata koordinator Regionalne kancelarije Siril Bomgartner.
Bomgartner je objasnio da je reč o razornom oružju, koje se koristi na bojištima, poput bazuka, raketnih lansera, automatskih pušaka tipa "kalašnjikov" ili "uzi", bombi i eksploziva.
- Ovde je poseban problem Bosna i Hercegovina, jer pored tolerisanja Al kaide, imamo i razne strukture organizovanog kriminala, koji čak uz saradnju sa međunarodnom zajednicom švercuju oružje. Zato ne treba da čudi što su zavedene puške armije BiH pronađene širom sveta - smatra Trifunović.
Svake godine u EU se na crno prodaju i velike količine oružja proizvedenog u "Zastavi". Posebno su traženi "kalašnjikovi" koji stižu iz Srbije i na Zapadu se prodaju po višestruko višim cenama.
ODOBRENjE AMBASADE I DOZVOLE
Kako je još pre pet godina objavljeno i u domaćim medijima, iz Srbije "ne može da se izveze nijedan metak, a da to ne odobri američka ambasada u Beogradu". Po ustaljenom redu stvari "pre ambasade, dozvole izdaju naše Ministarstvo odbrane, Ministarstvo spoljnih poslova, BIA i Ministarstvo unutrašnjih poslova..." I kad sve te institucije kažu "da", američka ambasada sve to može da zaustavi. U stvarnosti oni "pametniji prvo pozovu jednog pukicu u našem Ministarstvu odbrane koji je zadužen da pita Amerikance šta oni misle. Onda naš pukica pojuri do američke ambasade i tamo zatraži mišljenje. Onda američki pukica pita Vašington i time se priča bliži kraju." Posle toga stiže "da", ili "ne"!
