Kakav bi to vremeplov bio bez podsjetnika na Dražena Petrovića, velikana među najvećim sportašima svih vremena. Toliko o njemu znamo, uživamo u sjećanjima mi koji smo ga poznavali te uživali u njegovim predstavama.
Toliko smo toga o njemu čuli, vidjeli, saznali, naravno da se nešto i zaboravi iz tog bogatog opusa, koji i danas nadahnjuje i sportaše i umjetnike i znanstvenike. Jer, Dražen je bio sve to istovremeno u kompliciranom sportu kao što je košarka. U kojem je dosegao – savršenstvo.
Draženov životni put – od početka sa 15 godine u Šibenki, pa preko Cibone, Reala, Portland Trail Blasersa i New Jersey Netsa – znamo baš sve. Od igara u jugoslavenskoj i hrvatskoj reprezentaciji, pa do tragedije na njemačkoj autocesti.
Osvajao je Dražen prvenstva i sa Šibenkom i sa Cibonom i sa Realom, proslavio se u NBA ligi, osvajao europska, svjetska i olimpijska odličja, bio je obožavan od navijača vlastitih i poštovan od suparničkih navijača.
Skandiranje kakvo bi njemu priredio zagrebački Dom sportova je nezapamćeno, a mi ćemo evocirati uspomenu na jedan primjer kada su ljudi u prepunoj Ledenoj ostali još pola sata nakon utakmice, skandirajući oduženo i glasno: Draženeeeee, Draženeeee. I tako unedogled...
Da, bilo je to nakon utakmice protiv Limogesa baš negdje ovih zimskih dana 1986. godine, kada je pružio možda partiju života, makar je i prije i poslije bilo utakmica nakon kojih bi svi bili zatečeni njegovom vrhunskom izvedbom, da ne kažemo iznova i savršenom.
Limoges je Draženu ostao u ružnom sjećanju jer je sa svojom Šibenkom dvaput dogurao do finala Kupa Radivoja Koraća i oba puta u finalu izgubio baš od Limogesa.
Ta francuska momčad u iritantno kričavim zelenim dresovima i u Zagreb je došla pomrsiti račune Ciboni, koja je s Petrovićem tražila put do finala Kupa prvaka u travnju te godine u Budimpešti.
Francuzi su bili jako dobri, Cibona rezervirana, odmah je Limoges stigao do dvadesatak koševa prednosti, a na poluvrijeme otišao s 16 koševa viška. I tada je Dražen Petrović jednostavno viknuo – "Dajte mi loptu!".
Postigao je, pazite, osam trica zaredom, ponavljamo, osam trica zaredom i Cibonu odveo do bitne pobjede 116:106, a ljude opčinio tako da ih se nije dalo potjerati doma. Sveukupno je postigao 51 poen. Ljudi su, njih 12.000 tisuća, u dvorani uzvikivali Draženovo ime sve dok se nisu pogasila svjetla.
Kasnije je Cibona u finalu razvalila Žalgiris sa Sabonisom, Dražen je postigao 22 poena, jer su ga čuvala ne dva nego tri igrača, ali sjajan je bio Mihovil Nakić.
Svi su očekivalida će i na toj finalnoj utkamici Petrović srljati pod koševe, no on se smirio, znajući da će biti pod paskom, ostali su tada došli do izražaja.
U tom Kupu prvaka Petrović je redovito zabijao četrdeset i više koševa momčadi kao što su Real, Maccabi, Limoges, Simac. Uz sve priče o svim medaljama, pobjedama, otporu Dream Teamu, NBA ligi, ova možda najzornije pokazuje za što je svojom virtuoznošću bio sposoban Dražen.
Nešto prije ovoga, Petrović je SMELT Olimpiji zabio 112 koševa, što je apsolutni rekord, no za Ljubljančane su tada nastupali juniori, a ovih 51 protiv Limogesa i u naletu osam trica nešto je posebno i jedinstveno. Zagrebački sportski dom nikad prije, ni poslije, a zacijelo i neće više doživjeti takvu ekstazu.
Prethodne priče: arti-200912200062006 arti-200912190055006 arti-200912180002006 arti-200912160235006
