Ratni zapovjednik specijalne policije MladenMarkač posvjedočio je na suđenju u slučaju Grubori da ga za taj zločin uoči prolaska Vlaka slobode, kojim je hrvatsko vodstvo nakon Oluje išlo za Split, nitko nije pitao sve do 2001. iako je pripremio opsežan spis s izjavama svih terenskih zapovjednika.
"Pročitao sam tražena izvješća, formirao spis računajući da će policija postupati, no do 2001. nitko mi nije postavio nikakvo pitanje", kazao je Markač na zagrebčkom Županijskom sudu gdje se za zločin u Gruborima sudi bivšim policijskim specijalcima Frani Drlji i Boži Krajini.
Iako izrijekom niti jednom nije spomenuo šest ubijenih civila Markač tvrdi da je za Grubore prvi put čuo tek dan nakon zločina, 26. kolovoza 1995. od generala Ivana Čermaka. "Ni on nije znao što je bilo, a ja sam mislio da je neki mali incident. Ja do tada nisam imao pojma gdje su Grubori, zanimalo nas je samo obližnje vojno skladište o kojem smo imali obavještajna saznanja", kazao je Markač.
Pojasnio je da u prvim večernjim izvješćima nije bilo ništa sporno te da su svi bili zauzeti sastancima i organizacijom osiguranja vlaka. Dan kasnije kada je čuo da se "nešto dogodilo" zatražio je, tvrdi, izvješća svih zapovjednika, a svom je suradniku Željku Sačiću naredio da ode u Knin i s lokalnom policijom vidi što se dogodilo.
"Sačic je rekao da policajci još nisu izašli na teren jer čekaju predstavnike međunarodne zajednice. Hrvatska policija je dobila dojavu međunarodne zajednice da je u Gruborima bilo paljenja, ali nisu znali za žrtve", kazao je Markač ističući da su svi očekivali da posao obavi lokalna policija.
Markač je kazao i da je nakon prolaska vlaka s državnim vrhom od zapovjednika operacije "Obruč" Zdravka Janjića čuo da su imali "mali problem" jer je "ispaljena granata zapalila štalu".
"I sa svoje pozicije sam potom zapazio mali dim. Bio sam ljut jer nije bilo naređeno nikakvo postupanje i bojao sam se da predsjednik iz vlaka ne vidi dim i da nas zbog toga ne bi prozvao", prisjetio se Markač, ističući da je od Janjića potom zatražio detaljno pismeno izvješće.
Tvrdi da pritom nije razgovarao sa zapovjednikom Josipom Čelićem koji je posvjedočio da je o Gruborima napisao čak tri izvješća. Prvo prema onome što su prijavili zapovjednici grupa na terenu, drugo po Sačićevom diktatu i treće nakon povratka u bazu ATJ Lučko.
Osim Čelića izvješća je napisalo još četiri ili pet terenskih zapovjednika, no Markač je uvjeren da su "situaciju zakuhali mediji" te razna naknadna dokumentacija koju je vidio na Haškom sudu.
Među spornim dokumentima je i njegovo navodno očitovanje tadašnjem ministru unutarnjih poslova Ivanu Jarnjaku za koje tvrdi da ga "nikada nije potpisao niti da je napisano njegovim rječnikom". "Ovo izvješće se u Hagu pojavilo iz neznam kojih izvora. Nije bilo u arhivi. Ja Jarnjaku nikada nisam pisao očitovanje jer me nitko nije ništa pitao. Jedini službeni upit bio je vezan za garažu MUP-a o vozilima koje je međunarodna zajednica navodno vidjela na terenu", tvrdi Markač.
Višesatno svjedočenje u kojem je detaljno pojasnio akcije specijalne policije na terenu Markač je započeo tvrdnjom da je o Gruborima tijekom haškog pritvora pročitao puno dokumentacije te da je i prije predaje međunarodnom sudu u hrvatskim arhivima pokušao doći do originalnih dokumenata o Oluji.
Suđenje se nastavlja 16. siječnja preslušavanjem snimki, dok bi 20. siječnja trebali svjedočiti bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova Joško Morić, bivši obavještajac Smiljan Reljić te nekadašnji ravnatelj i zamjenik ravnatelja policije Marijan Benko i Milijan Brkić, aktualni glavni tajnik HDZ-a.
Na današnjem ročištu trebao je svjedočiti i umirovljeni general Čermak, no on se nije pojavio.
