Je li u Kijevu konačno nastupio mir?
Mir vlada, ali pitanje je kakav je to mir. Teško je razlikovati prijetnju sigurnosti ili možda obnovu nekih sukoba od uzbuđenja koje je ovih dana zahvatilo Kijev. Ljudi su manje više na ulicama, osjećaju golemo olakšanje nakon žestokih sukoba sa režimom koji je otišao. Ljudi oplakuju poginule, međutim brinu o svojoj budućnosti, velika neizvjesnost vlada. Dobra je vijest da je parlament počeo raditi i on konzumira ovlasti koje je do jučer imao Janukovič.
Jeste li doznali gdje se krije odbjegli Janukovič? S njim ste se kao i s oporbom trebali sastati po unaprijed najavljenom programu?
Događaji su se odvijali tolikom brzinom da je naš predviđeni plan susreta s različitim ukrajinskim dužnosnicima morao biti stubokom promijenjen. S Janukovičem smo se trebali naći sutra ujutro, ali mislim da ne postavljamo samo mi pitanje gdje je on, to postavljaju Ukrajinci, a vjerojatno i mnogi zainteresirani. Ovog trenutka ne može se kazati da Ukrajina nema predsjednika, pred ne puno vremena novi je predsjednik parlamenta Turčinov počeo koristiti ovlasti privremenog predsjednika države. Pitanje Janukoviča, kao što mi je danas jedan sugovornik rekao, više nije stvar Ukrajine nego pitanje da li neki izvan Ukrajine još uopće računaju na njega. Bio je jedan pokušaj da se njemu jučer da politička podrška na velikom skupu na istoku zemlje, ali se nakon toga se ništa nije dogodilo.
Što se očekuje od Rusije? Je li Putin spreman pustiti Ukrajinu?
Prije nekih pola sata imao sam priliku razgovarati sa zapovjednikom Majdana Parubijem koji je rekao jednu vrlo indikativnu i važnu rečenicu. Podsjetio nas je da su ljudi krenuli u ovaj protest upravo da bi Ukrajina jednog dana bila i dio EU, a nažalost u međuvremenu mnogi su poginuli ili su ozlijeđeni. On je rekao: kad su već tolike žrtve pale za EU, EU doista mora promijeniti svoju politiku prema Kijevu, mora nam pomoći i budite uvjereni, predsjednik Putin će biti svakako brži. Mislim da je to jedna dosta znakovita poruka o kojoj bi u Bruxellesu trebali jako dobro razmisliti.
U Harkivu se održava kongres proruskih regija - ne
prihvaćaju novu vlast. Prijeti li Ukrajini raspad?
Na to pitanje dobili smo dva različita odgovora. Ako razgovarate
sa čelnicima stranaka koji danas formiraju parlamentarnu većinu,
oni tvrde da se prenaglašava tzv. podjela Ukrajine na istočni i
zapadni dio, da je to posljedica jedne propagande koja je trebala
zaštititi vlast koja je upravo pala. Ako razgovarate s
pripadnicima stranke Regija ili pripadnicima komunističke
partije, oni upozoravaju da je upravo ta jedna složena priroda
ukrajinske države razlog da se mogu očekivati nestabilnosti u
zemlji ukoliko promjene nisu dogovorene sa svima. Međutim, tjedni
koji dolaze će biti vremenski okvir u kojima će se razriješiti ta
dilema i dobro je da su zakazani izbori za 25. svibnja.
Jeste li se susreli s Julijom Timošenko. Hoće li ona imati važnu ulogu u budućoj ukrajinskoj vlasti?
Na to pitanje dobio sam na dosta mjesta neočekivan odgovor. Usprkos izvjesnoj pompi u kojoj je dočekan njezin izlazak, većina ljudi koji su se afirmirali kroz proteste Janukovičevom režimu, relativno mlako je dočekala njezinu pojavu ponovno na političkoj sceni. Vidio sam i dosta parola koje kažu: Juliji sloboda, ali ne i vlast. Kao da ljudi pamte da je ona već jednom imala priliku da Ukrajinu izvede iz krize, međutim to se nije dogodilo. Naravno o njezinoj političkoj budućnosti odlučivat će ona i birači. Što se tiče susreta s njom to danas nije bilo moguće. Dobio sam informaciju da je otišla majci u jedno mjesto blizu Kijeva.
Očekuje vas večera s čelnicima oporbe, uključujući i Vitalija Klička koji je najavio kandidaturu za predsjednika države - ima li šanse?
Imao sam jedan kratak susret s američkim veleposlanikom koji je uvjeren da će se situacija u Ukrajini stabilizirati i da Rusija neće igrati osobito riskantnu ulogu. Što se tiče Klička, on će svoju ambiciju morati testirati ne samo s kolegama s kojima je dosad nastupao pred Janukovičem, nego očito i prema Timošenko. Mislim da oporba ovoga trenutka nije do kraja vjerodostojna jer ljudi koji su radikalno i uporno i sa žrtvama iznosili svoje zahtjeve, nemaju neko preveliko povjerenje u tzv. institucionalnu opoziciju koja djeluje u vrhovnoj Radi u ovom sastavu.
