U Hrvatskoj je do sada 56 osoba dobilo azil od 2004. godine, otkako se vodi statistika stupanjem na snagu Zakona o azilu.

Hrvatska ima restriktivnu politiku prema tražiteljima azila, što dokazuje podatak da je do 2009. godine tek četvero ljudi dobilo status azilanata, no odonda se postupak priznavanja azila ipak unapređuje i poboljšava.

Tako je u ovoj godini odobreno sedam azila, od 261 koliko ih je zatraženo. No, o tražiteljima azila, vrlo osjetljivoj skupini ljudi koji su bili primorani pobjeći iz svoje zemlje zbog političkih, vjerskih, etničkih ili rasnih progona, najčešće se govori upravo kroz statistiku.

Priča devetero tražitelja azila u Hrvatskoj

Autorice filma htjele su pokazati tko stoji iza tih brojki, tko su ljudi o čijoj sudbini odlučuje Republika Hrvatska. U prihvatilištima za azilante u Kutini i Zagrebu, gdje deseci ljudi svakodnevno iščekuju dobre ili loše vijesti, snimale su devetero tražitelja azila iz različitih zemalja, koji su im ispričali svoje priče odgovarajući na tek naizgled jednostavno pitanje: koji su privatni predmet, onaj koji sažima njihove najvažnije uspomene, ponijeli sa sobom kada su morali, najčešće preko noći, pobjeći iz svoje zemlje.

Film I am nobody je napravljen u koprodukciji Restarta iz Hrvatske, Zavoda Voluntariat iz Slovenije i Omladinskog centra CK13 iz Srbije, a u sklopu projekta Voyages through forgotten place, koji je financijski podržala Europska kulturna fondacija (ECF –European Cultural Foundation).

Slovenskim Festivalom migrantskog filma treću se godinu obilježava Međunarodni dan izbjeglica 20. lipnja

Film I am nobody bit će prikazan u kinu Kinodvor, nakon čega slijedi razgovor publike s autoricama.