Saramago, koji je od 1993. živio na otoku u sastavu Kanarskog otočja, zadnjih se godina nekoliko puta liječio u bolnici, napose zbog respiratornih smetnji, prenijela je agencija AFP.

Rođen 1922. u selu Azinhaga u siromašnoj seoskoj obitelji, Saramago je napustio školu s 12 godina te izučio bravariju, a prvi roman "Terra de pecado" (Zemlja grijeha) objavio je 1947.

Bio je član Komunističke partije, tada ilegalne stranke i 1969. je sudjelovao u Revoluciji karanfila kojom je okončana diktatura u Portugalu.

Drugi roman "Priručnik slikarstva i kaligrafije" objavio je 19 godina nakon prvijenca, a tek 1982., kad mu je bilo 60 godina, stekao je slavu ljubavnim romanom u sjeni Inkvizicije (Sjećanje na samostan).

Domovinu je napustio i odselio se na Kanarsko otočje nakon objavljivanja "Evanđelja po Isusu Kristu" 1992. godine koje je u Portugalu izazvalo skandal.

Djelima na rubu fantazije često je provocirao i suprotstavljao se institucijama, napose Katoličkoj crkvi, zbog čega su ga nazivali europskim Salmanom Rushdijem.

Ironizirao je i biblijsku priču o Kainu i Abelu svojim djelom "Kain" iz 2009., te izazvao polemiku kada je na predstavljanju te knjige Bibliju nazvao "priručnikom lošega morala punim užasa, incesta, klanja" i "katalogom okrutnosti i najgorih ljudskih osobina".

U šezdeset godina objavio je tridesetak djela, romane i zbirke poezije, eseje i kazališne komade.

Na hrvatski su prevedeni "Ogled o sljepoći", "Evanđelje po Isusu Kristu", "Kolebanje smrti", "Sjećanje na samostan", "Godina smrti Ricarda Reisa".