Prije projekcije u 20 sati, svim posjetiteljima obratili su se počasni predsjednik festivala Branko Lustig i direktorica Nataša Popović.
'Ovogodišnja škola tolerancije je završena. Pozivam vas da nam se pridružite i slijedeće godine. Nadam se da ste svi kroz proteklih sedam dana nešto novo naučili. Svima dajem prolaznu ocjenu', rekao je Branko Lustig.
Potom je na pozornicu pozvao 70 volontera koji su svojim predanim radom omogućili realizaciju ovog festivala. 'Ako ste vi kroz ovih tjedan dana naučili što je tolerancija i ako ćete to znanje prenijeti na svoju djecu, onda smo već napravili veliku stvar', obratio se volonterima Lustig.
Nakon toga se direktorica festivala Nataša Popović zahvalila svim suradnicima i partnerima koji su omogućili da se festival održi: cijelom festivalskom timu, glavnom pokrovitelju Gradu Zagrebu, prijateljima festivala Mirku Iliću, AIC fondaciji, Atlantic grupi, Orbicu, Oryxu i mnogima drugima.
Među 54 prikazana filma publika je dala svoj glas za ponajbolje naslove – prema njihovom sudu, najbolji igrani je njemački film Izgubljeno vrijeme redateljice Anne Justice, a među dokumentarnim naslovima isti broj glasova osvojili su 'Nickyjeva obitelj' slovačkog redatelja Mateja Minača i izraelski film Mlohave ruke redatelja Ofera Inova.
Izgubljeno vrijeme je neobična ljubavna priča smještena u 1944. godinu, a govori o bijegu zatvorenika i njegove židovske djevojke iz njemačkog logora u Poljskoj. Dokumentarac Nickyjeva obitelj inspiriran je nevjerojatnim likom i djelom Nicholasa Wintona, britanskog bankara koji je netom prije početka Drugog svjetskog rata spasio 669 židovske djece u Čehoslovačkoj. Ovaj film ujedno je i posljednji uradak iz Minačeve trilogije o spomenutom događaju.
Film Mlohave ruke prati kreativni proces stvaranja plesne predstave u izvedbi skupine živopisnih, energičnih žena od 72 do 82 godine starosti koje hrabro prkose teškoćama i zahtjevima umjetnosti plesa. Istovremeno, te iskrene i osviještene žene otvoreno dijele svoja osobna iskustva i osjećaje vezane uz starenje.
Danas su također predstavljena i dva kratkometražna igrana filma realizirana u sklopu Međunarodne filmske radionice: Something borrowed, something blue i Sense. Stručni žiri u sastavu Igor Mirković, Rajko Grlić i Dana Budisavljević boljim je proglasio film Something borrowed, something blue nastao pod supervizijom Silvestra Kolbasa, a po scenariju Marije Škrlec. Ekipu filma su činili: Nataliya Ilchuk iz Ukajine (režija), Manuela Borza iz Rumunjske (montaža), Smiljka Guštak iz Hrvatske (fotografija), Marko Crnogorski iz Makedonije (asistent režije), Erik Lončar (zvuk).
Drugu grupu polaznika koji su snimili film Sense predvodio je Danilo Šerbedžija, a činili su je: Aleksandra Panisko iz Poljske (režija), Monika Kmita iz Poljske (fotografija), Ivana Čulina iz Hrvatske (montaža), Igor Bogdanović iz Hrvatske (zvuk), Ante Katić iz Hrvatske (scenarij, asistent režije).
Nakon sedam dana, 54 dokumentarna, igrana i animirana filma, tri izložbe, edukativni program, Međunarodnu filmsku radionicu i dva snimljena filma u sklopu iste te uz glazbeni program završeno je šesto izdanje festivala.
Festival je u proteklih sedam dana posjetilo između osam i devet tisuća ljudi (sveukupna brojka bit će poznata po zatvaranju posljednje izložbe), što govori u prilog činjenici da je domaća publika zainteresirana za filmove i tematiku koju oni promiču, da podržavaju misiju festivala da promovira zajedničke vrijednosti i toleranciju kao konačni cilj u svrhu općeg dobra.
Iako je festival službeno zatvoren, svi posjetitelji još uvijek imaju priliku posjetiti izložbu Moć i nemoć japanskog umjetnika Seijija Kimota u Galeriji Karas. Kroz spomenute radove, točnije 16 impozantnih skulptura i objekata izrađenih od drveta, konopa, metala i kamena, autor propituje ljudsku slobodu i zatočeništvo; njegove skulpture prikazuju mučenje i zlostavljanje ljudi u različitim oblicima. Izložba će biti otvorena do 31. svibnja.
Dio filmova iz dokumentarnog programa festivala bit će prikazan na jesen u sklopu repertoara Dokukina Croatia.
