Novi projekt Bacača sjenki Borisa Bakala i Katarine Pejović, Trilogija o zajedništvu, potraga je za savršenom predstavom, za savršenim trenutkom, za skladom koji se postiže između publike i glumaca.

Trilogija je započela premijerom predstave Eksplicitni sadržaj 1. ožujka u ZKM-u, no poziv je bio čista provokacija jer se premijera pretvorila u neočekivani "eksperiment" u kojem je morala sudjelovati i publika.

Što biste napravili da na daskama koje život znače, s kredom u ruci i pločom ispred vas, možete uzeti mikrofon i reći ili pitati što god poželite publiku u kazalištu, među kojom su i glumci?

Imate li se petlje uključiti u stvaranje predstave za koju ni njezin redatelj i autor koncepta ne zna u kojem će smjeru krenuti?

Upravo je to bila ideja predstave Eksplicitni sadržaj, jer sve što se događalo sinoć u ZKM-u, događalo se prvi put.

Premijera predstave zamišljena je kao svojevrsna audicija u koju je uključena publika koja nije znala što je čeka. Nakon trganja ulaznica, ostavljanja kaputa na garderobi, dobivanja letka na čijoj je poleđini pisalo AVION! i zauzimanja mjesta, autor koncepta Boris Bakal istupio je iz publike, s mikrofonom stao na pozornicu ZKM-a i milozvučnim glasićem pozvao publiku na sudjelovanje.

Zbunjenost. Okretanje glavom. Promatranje ljudi oko sebe. Tišina. Smijeh. Neugodnost. Iščekivanje. A onda je mikrofon počeo kružiti iz ruke u ruku, a pitanja su se počela nizati.

"Kada će početi predstava?", upitala je jedna djevojčica. "I vi ste za ovo dobili novac!?", komentirala je jedna žena, dok je druga priznala kako ju je na premijeru privukao provokativan naslov Eksplicitni sadržaj... Mnogi su se suzdržavali od komentara i pitanja te odlučili ostati "uglađeni stranci" kojima je zajedničko tek to da su se našli u isto vrijeme na istom mjestu.

"Možemo li, u tek par sati dijeljenja zajedničkog prostora i vremena jednog kazališnog događaja evoluirati od zajednice 'uglađenih stranaca' u istinsku zajednicu ljudi sa svim postojećim razlikama, a ipak ujedinjenih u istoj strasti? Ovim i mnogim drugim pitanjima se bave Eksplicitni sadržaji, kazališno putovanje na kojem svatko – i izvođači i publika – ima mogućnost izbora vlastite uloge i mjesta u zajednici, ali je cilj za sve isti: stvoriti 'savršenu predstavu'", pisalo je u najavi predstave.

Publika je imala očekivanja, a premijera se pretvorila u eksperiment za koji je Boris nekoliko puta ponovio: "Ovo nije provokacija". Što bi se dogodilo da je publika znala o čemu se zapravo radi? Biste li došli na premijeru nepostojeće predstave, eksperimenta u kojem ste i sami pokusni kunići? Što je BB uopće očekivao? A što je s ujedinjenjem uglađenih stranaca u istoj strasti?

Nakon što se počelo ponavljati pitanje: "Koliko ovo traje?", Boris je pozvao publiku da od letka koji su dobili naprave avion, bace ga prema pozornici i dođu na domjenak.

Čiča miča gotova je priča, ili možda ipak nije...