Siniša Labrović zna formulu uspjeha u društvu. Umjetnik poznat po guslanju članaka iz ženskih časopisa, po Big Brotheru s ovcama i piscima, po performansu Perpetuum mobile kojim je izazvao gnjev i zgražanje pijenjem vlastite mokraće, u svom novom self- help priručniku otkriva puteve 'obrazovanog' kriminala uz pomoć kojeg uspjeh u društvu ''ne gine'' nikome.
Njegov dvojezični, s bolonjskim propisima usklađen priručnik Postdiplomsko obrazovanje, trebao bi pomoći ambicioznim kriminalcima da se probiju do blistave političke karijere, za što je potrebno malo volje, članstvo u parlamentarnoj stranci i slijeđenje stopa kojima su se prema vrhu uspinjali i neki predsjednički kandidati. Priručnik će im pomoći lekcijama ophođenja u kriminalnim krugovima i setom praktičnih savjeta iz prve ruke, prenosi Novi list.
Kome je namijenjen ovaj neobičan priručnik i tko je njegova ciljana publika, sam autor objasnio je za Novi list.
''Priručnik je proizišao iz sedmodnevne radionice Dodiplomsko obrazovanje održane u prosincu 2008. kada smo polaznike učili praktičnim vještinama ophođenja u kriminalnim krugovima, dilanju, hakiranju, krađama te praktičnoj upotrebi hladnog i vatrenog oružja.
Glavna preporuka je bila da polaznici promijene svoj etički stav prema sebi i prema društvu i da usvoje pristup primjereniji novom dobu, a prema kojemu na sve na ovome svijetu treba gledati kao na alat za vlastiti probitak. Također sam dao sugestiju da se učlane u jednu od političkih stranaka kako bi prema gore klizili bez zapinjanja. Kako su polaznici pokazali nemali entuzijazam, odlučili smo da se na Istanbulskom bijenalu predstavim knjigom Postdiplomsko obrazovanje, svojevrsnim nastavkom radionice, a sve ne bi li skupljena znanja bila dostupna što široj publici.
Negdje sam u predgovoru knjige rekao da dva fakta obilježavaju suvremeno društvo: uspjeh koji donosi novac koji pere sve i obrazovanje koje postaje nužda za cijeli život. Sukladno tome, ciljana publika je svako ambiciozno ljudsko biće koje misli uspjeti.
Nije rano početi s djecom u vrtiću koja će drugima ukrasti bananu ili jaknu ili naprosto biti sebični, a niti je kasno početi u starosti krađom na tržnici, dućanu ili kiosku. Važno je početi, u edukaciju uključiti svoje bližnje, ne zanemarivati nijednu prigodu i polako početi brati plodove. Od pasivca i žrtve postati aktivan igrač, od alata se preobraziti u majstora. Morate izaći na tržište.''
U istom intervjuu kontroverzni je umjetnik i pisac izjavio kako su rijetka zanimanja koje nude perspektivu uspjeha i rasta na društvenoj ljestvici, a osim kompjuteraša koji je još imaju čemu nadati ako izuzmemo činjenicu da se radi o dosadnom i cjelodnevnom poslu, jedini dinamičan i zanimljiv posao jest biti kriminalac - od žicara do političara.
Mogućnost putovanja i sklapanja poznanstava s najboljima i najjačima širom zemaljske kugle, siguran materijalan i društveni uspjeh, vlast, čast i slast straha vaše okoline. Jahte, mercedesi, manekenke, šampanjci, rad u zajednici u kojoj se zna red i koja štiti svoje članove. Uvijek ste vi onaj jači koji tlači, navodi Labrović.
Na pitanje kakve su bile rakcije na priručnik, Labrović je za Novi list izjavio:
''Reakcije na knjigu bile su odlične: ljudi koji dolaze iz potpuno različitih zemalja i krajeva svijeta reagirali su s razumijevanjem, bilo je dosta kupljenih primjeraka jer sam knjigu osobno prodavao prvih dana po otvorenju. A nedavno sam od uprave Bijenala dobio obavijest da je od 130 primjeraka koji su ostali iza mene, prodano 112. Javio mi se i Cliff Lauson iz londonske galerije Hayward, a koji se bavi edukacijskim projektima u umjetnosti.
Znači, knjiga je počela svoj put i vidjet ćemo što će sve iz nje proizaći. Naravno, najveće bi mi zadovoljstvo bilo da mi se jednog dana javi kakav šef bande ili predsjednik vlade, pa uz priznanje da je prve korake naučio iz moje knjige ponudi i kakav višeznamenkasti znak papirnate zahvalnosti.''
Kao idealnog predsjedničkog kandidata u utrci za Pantovčak vidio je Dragana Primorca jer smatra kako s njim kao predsjednikom ne bi nedostajalo šarlatanstva, budalaste pompoznosti, autoritarnosti i nastavka prakse upravljanja javnim dobrima kao i dosad, dakle javnim kao Mojim, i svime onime što bi nam život i dalje činilo napetim.
