Naime, još početkom 2012. godine njemački su carinici u stanu Corneliusa Gurlitta pronašli oko 1.400 vrijednih slika, ali su informaciju sve do prije dva tjedna držali u tajnosti. Cornelius je inače sin poznatog trgovca umjetničkim djelima Hildebranda Gurlitta, koji je umro 1956. godine.
Istražitelji su zaplijenili njegove umjetnine i protiv njega navodno vode istragu zbog utaje poreza, ali sad se polemika vodi i oko toga jesu li neke od umjetnina ukradene židovskim obiteljima u II. svjetskom ratu. Cornelius Gurlitt tvrdi da sve umjetnine pripadaju njemu, te da ih je njegov otac kupovao u njemačkim galerijama i čuvao kako ih nacisti ne bi spalili ili uništili.
Od otkrića vijesti o pronalasku njegove umjetničke zbirke, u kojoj se nalaze djela Marca Chagalla, Maxa Beckmanna, Franza Marca, Pabla Picassa i Henrija Matissea, ovog čovjeka opsjedaju novinari, pa je u posljednja dva tjedna tek dva puta izašao iz stana. Ipak, njemački Spiegel se dokopao ekskluzivnog intervjua s čovjekom koji je pravi pustinjak.
Naime, Cornelius Gurlitt (81) je zadnji put gledao televiziju 1963. godine, a kada putuje mjesec dana unaprijed poštom rezervira hotelsku sobu. Koristi pisaću mašinu i pisma potpisuje naliv-perom. Začuđen je što postoje telefoni koji prikazuju broj pozivatelja. Zna da postoji internet, ali nikad ga nije koristio. Cijeli svoj život proveo je sa slikama - nema socijalnih kontakata, a sve što zna otkrio je iz knjiga. Nikada nije bio zaljubljen, a kada ide liječniku, na kartice zapisuje rečenice koje će mu kazati kako bi ostavio bolji dojam.
Također, nikada u životu nije radio, ali tvrdi i da nije uzeo ni centa od njemačke države. Oduvijek je bio nasljednik i oduvijek je netko drugi donosio odluke u njegovom životu: prvo je živio s roditeljima, pa s majkom, pa sa sestrom, ali ona je preminula prije dvije godine te je ostao sam. Sad ne shvaća što se događa i pada u očaj.
"Sve su krivo shvatili... Ja nisam imao ništa s nabavom slika, ja sam ih samo čuvao. Sad su te slike u nekom podrumu, a ja sam sam. Zašto mi ih nisu ostavili, a uzeli one koje su htjeli provjeriti? Tako mi ne bi bilo prazno", žali se Gurlitt.
Pažnju institucija, tj. carine, navukao je jer je 2010. godine u vlaku iz Švicarske uhvaćen s 9.000 neprijavljenih eura. Objasnio je da je u Švicarskoj prodao jednu sliku prije 20 godina i položio novac na račun, ali Nijemci su odlučili istražiti njegove prihode. Sad mu prijeti optužnica, a Gurlitt treba naći odvjetnika, što mu predstavlja ogromni problem. "Nikada nisam trebao odvjetnika", žali se 81-godišnjak.
Kaže, samo želi da mu vrate slike da s njima provede ostatak života, a kada umre, neka ih odnesu. "Kada umrem, neka s njima rade što hoće", kaže Gurlitt, koji samo želi slike natrag kako bi osjetio "malo mira i tišine". Nešto vas je oduševilo, naljutilo, rastužilo ili potaknulo da potražite dodatne informacije? Za slanje konstruktivnih, smislenih komentara uveli smo posebnu adresu komentari@portal.net.hr kako bismo i dalje saznali što mislite o temama o kojima pišemo.
Namjera nam je redovito objavljivati komentare čitatelja za koje procijenimo da su konstruktivni te da iz njih svi zajedno možemo nešto naučiti.
Pišite nam.
