Što sa školom? To je pitanje koje muči tisuće roditelja, pogotovo one koji bi svoju djecu nazad u klupe trebali poslati već u ponedjeljak. Djeca mogu u školu, samo ako su oba roditelja zaposlena i ne postoji nikakav drugi način za njihovo zbrinjavanje. A po djecu ne smiju dolaziti bake i djedovi. Nadležni žele do devet učenika po razredu, u kojima će djeca i jesti, umjesto u blagovaoni, a iz razreda neće smjeti ni pod odmorom. Ne čudi zato da u Zagrebu ima škola u kojima se one koji su prijavili dolazak djece može prebrojati na prste jedne ruke.
A kako to rade drugi?
Kao i u više-manje svemu drugome u ovoj krizi, nema jedinstvenog pristupa. Prva zapadna zemlja koja je nakon samo mjesec dana obustave nastave vratila učenike u klupe bila je Danska. Osnovne škole otvorene su još sredinom travnja, ali uz stroga pravila: među klupama mora biti distanca od dva metra, djeca moraju obavezno prati ruke svakog sata, a svi školski prostori dvaput dnevno moraju biti dezinficirani.
Drukčiji pristup ima pak Austrija, gdje su se baš danas učenici vratili u klupe, ali samo maturanti, za ostale će se škole otvoriti za dva tjedna. A kad se otvore, svi će razredi biti podijeljeni u dvije grupe, jedna će ići u školu od ponedjeljka do srijede, druga u četvrtak i petak, a onda će se u sljedećem tjednu mijenjati.
Od danas su osnovne škole otvorene i u Francuskoj, za srednje škole odluka će se donijeti krajem svibnja. Slično kao i kod nas, i Francuzi će djecu u škole slati na dobrovoljnoj bazi, smjeti će ih biti maksimalno 15 po razredu, a do kraja školske godine ostat će mogućnost nastave na daljinu.
Španjolska i Italija, virusom najpogođenije europske države, već su odlučile prekrižiti ovu školsku godinu - djeca se u klupe vraćaju tek u rujnu. Iako ima deset puta manje zaraženih u odnosu na Španjolsku i Italiju, odluku o nastavku nastave na jesen već je donijela i Rumunjska.
Da je hrvatska odluka o povratku djece u škole usred epidemije sramotna i neodgovorna, kaže pak Boris Jokić, bivši voditelj projekta kurikularne reforme. I tako misli baš zbog prebacivanja odgovornosti na roditelje.
"Ova je odluka klasični primjer neodgovornog ponašanja političara. To je ono kada oni kad ne znaju što da naprave kada im je teško donijeti odluku, odluku prebacuju vama i vašim gledateljima i meni kao roditelju. Mi nemamo niti osnovne preduvjete da donesemo takve odluke. Drugo je osim neodgovornosti, ova odluka je i znak kukavičluka. Više je hrabrosti u dječjoj skupini Šljivice u vrtiću na Jarunu, više je odgovornosti i hrabrosti nego što je imaju hrvatski političari i političarke dok donose ovakve odluke. Neodgovorno, štetno, kukavički", smatra Jokić.
