Neki se nadaju da će širenje zaraze usporiti s porastom temperatura, ali pandemije često nisu sezonskog karaktera.
Mnoge se zarazne bolesti šire s klimatskim uvjetima. Gripa obično stiže u hladnijim, zimskim mjesecima, a primjerice tifus vrhunac doseže ljeti, piše BBC.
Nimalo iznenađujuće, mnogi se sada pitaju možemo li isto očekivati od infekcije COVID-19 koja se prvo pojavila u Kini sredinom prosinca 2019. godine.
Među najpogođenijim regijama su upravo one s hladnijim vremenom, što pridonosi sumnji da bi se bolest mogla početi povlačiti s dolaskom ljeta.
Stručnjaci, s druge strane, upozoravaju da ne treba previše nade polagati u takav scenarij. Trenutno je premalo poznato o virusu i nema čvrstih podataka koji bi poduprijeli takvu teoriju. Sličan virus, SARS, koji se počeo širiti 2003. godine je brzo izoliran, pa nema puno informacija o tome kako se ponaša s obzirom na vremenske uvjete.
No, ima nekih indikacija od drugih koronavirusa.
Prema istraživanju provedenom prije deset godina otkriveno je da tri tipa koronavirusa imaju sezonske markere, i to zimske. Dakle, ti virusi bi većinu infekcija uzrokovali između prosinca i travnja. Četvrti koronavirus, uglavnom pronađen kod pacijenata s oslabljenim imunitetom, bio je više sporadičan.
Postoje neke naznake da i COVID-19 varira s godišnjim dobima, odnosno da preferira hladne i suhe uvjete.
Neobjavljena analiza koja je uspoređivala 500 lokacija diljem svijeta na kojima se infekcija pojavila pretpostavlja vezu između širenja virusa, temperature, brzine vjetra i vlage u zraku. Također, to zasad neobjavljeno istraživanje predviđa da je za trenutnu COVID-19 epidemiju najpovoljnija hladna klima, dok je za tropska područja infekcija najmanje vjerojatna.
Pandemije nažalost često ne prate istu logiku. Primjerice, španjolska gripa je bila na vrhuncu tijekom ljeta.
Koronavirusi spadaju u obitelj tzv. omotanih virusa. To znači da su prekriveni uljnim premazom i proteinima koji strše kao šiljci na kruni, po čemu su i dobili ime. Corona je latinska riječ za krunu. Sudeći po istraživanjima takve vrste virusa su osjetljivije na toplinu od onih koje nemaju takvu ovojnicu.
"Klima je važan faktor jer utječe na stabilnost virusa izvan ljudskog tijela. Što duže ostane stabilan, to je veća vjerojatnost zaraze", rekao je znanstvenik Miguel Araujo koji vjeruje da ukoliko je COVID-19 osjetljiv na temperaturu i vlažnost zraka, možemo očekivati porast zaraženih u različita vremena diljem svijeta.
S druge strane, u tropskim je područjima također zabilježen značajan broj slučaja. Prema analizi znanstvenika sa Medicinske škole Harvard, pandemija koronavirusa je manje osjetljiva na vrijeme nego što se nadalo.
Ipak, postoje snažni dokazi da vlaga može značajno utjecati na ranjivost čovjekova sistema na bolseti. Kada je zrak suh, smanjuje se količina sluzi koja prekriva naša pluća i dišne puteve. Taj sekret formira prirodnu obranu protiv infekcija.
Pošto je virus koji uzrokuje pandemiju nov, nije vjerojatno da će itko razviti imunitet sve dok se ne zarazi i oporavi, što znači da će se virus raširiti.
Zračna putovanja su glavna ruta kojom se virus širi diljem svijeta, nakon čega se u zajednici prenosi bliskim kontaktom između ljudi. Upravo je to razlog zbog kojeg su mnoge vlade posegnule za izolacijom i karantenom kao načinom obrane.
"Koraci koje poduzimamo kako bi ublažili krivulju zaraze su skupi u ekonomskom smilsu, ali mogli bi pomoći da doguramo do ljeta. Ako postoji veza s vremenskim uvjetima, moglo bi kupiti vremena potrebnog za pripremu zdravstvenog sustava", rekao je Jan Albert, profesor kontrole infektivnih bolesti sa Karolinska instituta u Stockholmu, piše BBC.
