Obrana Vukovara je bitka svih bitaka Domovinskog rata. Počela je 25. kolovoza 1991., a završila 18. studenoga. Oko dvije tisuće slabo naoružanih branitelja, čak 87 dana odolijevalo je naletima višestruko nadmoćnijeg agresora.
Organizirana obrana grada prestala je 18. studenog '91. nakon čega je srpska vojska počinila nezapamćeni ratni zločin na Ovčari, a preživjeli branitelji deportirani su u logore. Kraj je bio blizu, srpska strana krenula je u masovno uništenje grada.
Bio je to već 87. dan opsade. Tisućama pripadnika JNA-a i četnika suprostavilo se oko 2500 slabo naoružanih branitelja.
Vukovar jednostavno nije htio pasti. JNA je počela gubiti živce i gomilati snage. Od početnih 27 000 vojnika, došli su do brojke od 82 000. Imali su i 600 tenkova. No, gubitke nikad nisu priznali, a procjenjuju se na oko 7000.
Padaju i hrvatske žrtve. Ranjenici se slijevaju u vukovarsku bolnicu, redovitu metu svih srpskih napada. Ipak, rodilo se tada čak 16-ero djece. Izmučeni grad od 15. listopada u potpunom je okruženju.
U Borovu Naselju pogiba Blago Zadro, zapovjednik Trpinjske ceste prozvane grobljem srpskih tenkova. Počinje borba za svaku ulicu. Branitelji koji nisu otišli, prisiljeni su na predaju. Bio je to kraj najveće i najkrvavije bitke Domovinskog rata. Borbe su prestale, no pakao je tek počeo.
Srpske snage na čelu sa zloglasnim Šljivančaninom ulaze u vukovarsku bolnicu u potrazi za braniteljima. Međunarodnim promatračima i UN-u pristup je zabranjen. Kreće se u masovnu evakuaciju ranjenika. Više od dvjesto ranjenika i civila je zarobljeno i odvedeno na svinjogojsku farmu Ovčaru pokraj Vukovara. Mučeni su i pogubljeni u masovnoj grobnici.
