U četvrtak ujutro otvorena su birališta u Ujedinjenom Kraljevstvu, a ankete uoči izbora sugerirale su da će, iako se i konzervativci i laburisti nadaju većini, novu vladu morati sastaviti koaliranjem s jednom ili više manjih stranaka.
Ne budu li ni laburist Ed Miliband ni šef konzervativaca i trenutni premijer David Cameron, koji tvrdi da su ovo najvažniji izbori generacije, bili kadri sastaviti vladu od dviju stranaka, okrenut će se i malim strankama kojima se predviđa tek šačica zastupničkih mjesta.
Očekuje se da samo dvije trećine Britanaca s pravom glasa izađe na izbore, rezultat kojih će odrediti gospodarski smjer razvoja zemlje, a mogao bi imati krupne posljedice za socijalnu državu, na odnos s Europskom unijom pa i na budući integritet zemlje.
Ako su ankete točne, konzervativci će biti najjača stranka u parlamentu i imat će 285 od 650 zastupnika, odnosno dvadesetak manje nego što su osvojili na izborima prije pet godina. Laburistima ankete predviđaju 275, to jest dvadesetak mandata više. Po pisanju njemačke agencije dpa čini se da će škotski nacionalisti s 40 zastupnika biti po snazi treća grupa u parlamentu pa bi neslužbena koalicija laburista i SNP-a mogla imati parlamentarnu većinu.
Nije vjerojatno, piše dpa, da će konzervativci s liberalnim demokratima koji su u velikom padu i osvajaju maksimalno 25 zastupničkih mjesta imati dovoljno zastupnika da nastave svoju dvostranačku koaliciju.
Sjevernoirska konzervativna demokratska unionistička stranka mogla bi, predviđa se, kao i 2010. dobiti osam zastupnika. DUP bi koalirati mogao i s laburistima i s konzervativcima, upravo kao i UKIP desničarskog populista Nigela Faragea i britanski Zeleni, ali oni po anketama neće imati više od po jednog zastupnika.
Iako je Škotska na nedavnom referendumu odabrala ostanak u Ujedinjenoj Kraljevini, građani izražavaju nezadovoljstvo svim 'engleskim' strankama i očekuje se da Škotska nacionalna stranka SNP dobije najmanje 40, a možda i svih 59 škotskih zastupničkih mjesta. Time bi SNP pomeo laburiste, tradicionalne izborne pobjednike u Škotskoj, i eventualnim bi sudjelovanjem u manjinskoj vladi s laburistima stekao mogućnost da traži veću samostalnost. Velški nacionalisti iz stranke Plaid Cymru mogli bi dobiti do pet zastupničkih mjesta i poduprijeti Milibanda ne uspije li koalicija laburista i SNP-a osigurati parlamentarnu većinu. Većinom se smatraju 323 glasa, iako je to manje od polovice od ukupno 650 zastupničkih mjesta, jer petero sjevernoirskih članova Sinn Feina odbija sjediti u parlamentu.
U Velikoj se Britaniji od 1935. običajno glasa četvrtkom, ali tek je 2011. to postalo i zakon: izbori se moraju održati prvi svibanjski četvrtak svakih pet godina. Neki vjeruju da je ta tradicija počela jer je četvrtak u većini mjesta bio sajmišni dan pa bi se slili ljudi iz raznih krajeva što bi im omogućilo da usput i glasaju. Druga popularna teorija kaže da je četvrtak odabran kako bi se smanjila mogućnost političke praznine jer se preko vikenda stigne sastaviti nova vlada, a treća da se petkom isplaćivala nadnica pa je zato četvrtkom manje pijanih na biralištima.
Engleska ima 533 izborne jedinice, Škotska 59, Wales 40, a Sjeverna Irska 18. Geografska veličina jedinica varira između urbanih i ruralnih sredina, ali u svakoj je broj glasača u prosjeku 70 tisuća.
Biračka su se mjesta u četvrtak otvorila u sedam ujutro, što je osam po srednjoeuropskom vremenu, a otvorena su do 22 sata (23 po srednjoeuropskome).
