Net.hr vam predstavlja svoj vremenski stroj koji će vas svakoga dana voditi kroz povijest sporta, u različite dijelove svijeta. Zaplovite s nama u dane kad je Pele igrao na Maksimiru, zašto se u Hrvatskoj počeo igrati hokej, što je bilo Del Pieru da Bokšićuukrade auto, zašto je Divac varao na Gripama, kako su Dinamo i Hajduk rušili engleske velikane...Košarkaški klub Jugoplastika iz Splita, danas KK Split, jedna je od najvećih hrvatskih sportskih ikona. Ne, nećemo se ovoga puta baviti trofejima Jugoplastike, napose s tri naslova europskog prvaka, to ćemo već u vremeplovu obraditi precizno i pojedinačno, nego ćemo otići u daleku 1972. kada je splitski košarkaški ponos u sjajnom izdanju došao do finala Kupa prvaka.
Da, igrao je klub iz Splita, kao jugoslavenski prvak, u tom Kupu prvaka izvrsne utakmice, zaslužio je i pobjedu u finalu u Tel Avivu protiv Ignisa iz Varesea. No, suci i neiskustvo koštali su već tada Jugoplastiku naslova europskog prvaka, no sve je naplaćeno krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina s tri uzastopna naslova, s tri senzacije nad senzacijama.
U priči oko tog finala Kupa prvaka 1972. valja izdvojiti podatak da je Jugoplastika imala zadnji napad za pobjedu. Pri rezultatu 70:69 Damir Šolman, Zagrepčann koji je postao legenda splitske košarke, uzdigao se i pod prekršajem šutirao. Nije pogodio, ali se ni suci nisu oglasili.
Šolman je bio velik košarkaš, poseban po tome što je izvandredno šutirao s krila, bio je praktički nepogrešiv. I tada bi pogodio, sigurni su bili svi, da nije udaren u ruku neposredno prije šuta. Šolman je nakon tog šuta ostao ležati, a suci, Avramidis iz Grčke i Topozoglu iz Turske, brže-bolje pobjegli su s terena u svlačionicu pred bijesom košarkaša Jugoplastike.
Šolman je potom napravio sjajnu karijeru, te godine proglašen najboljim košarkašem bivše Jugoslavije. Imao je 226 nastupa za reprezentaciju, zabio 1785 koševa i bio sudionik olimpijskih igara. Osim tog priznanja, Šolman je bio i najbolji strijelcem savezne lige 1973. godine, a četiri je puta bio reprezentativac Europe.
Za Ignis iz Varesa je tada igrao i mladi Dino Meneghin, koji će također napraviti sjajnu karijeru. On se tog finala rado sjeća, kako i ne bi, nakon takve sretne pobjede.
"Mi smo bili apsolutni favoriti, a protiv nas je igrala izvanredna momčad, ni sad mi nije jasno kako smo pobjedili", govori Dino Meneghin, a starim plastičarima je nakon takvih riječi samo teže, makar je prošlo gotovo 38 godina od tog finala.
Petar Skansi, igrač tadašnje Jugoplastike, zna reći:
"Najteže mi je u karijeri bilo bilo kad smo nesretno izgubili veliki finale protiv Ignisa u Tel Avivu. Mislm da smo zaslužili tada tu titulu. Još uvijek proživljavam prekršaj u zadnjoj sekundi nad Šolmanom koji nije dosuđen i Talijani su pobijedili 70:69. Tu su zapravo počela moja prva iskustva sa sudačkim nepravdama međunarodnih razmjera".
No, Jugoplastika je već 1976. godine osvojila Kup Radivoja Koraća u finalu protiv Chinamartinija iz Torina, a 1977. ponovno je osvojila Koraćev kup protiv Fortituda iz Bologne.
Klub koji danas proživljava tešku rezultatsku i financijsku krizu bio je šest puta prvak Jugoslavije, pet puta je osvojio Kup Krešimira Ćosića, jednom hrvatski naslov (2003.), a poseban je po tome što je bio triputaeuropski prvak zaredom (1989., 1990., 1991.). O tome, ponavljamo, kasnije.
Europski doprvaci iz 1972, godine bili su: Petar Skansi, Damir Šolman, Rato Tvrdić, Mihajlo Manović, Zdenko Prug, Branko Macura, Dražen Tvrdić, Lovre Tvrdić, Duje Krstulović, Mirko Grgin, Drago Peterka. Trener: Branko Radović.
