Prije desetak dana netko je kraj deponija smeća u Bosanskom Brodu ubijenog psa objesio na stablo. No, ondje to nije nesvakidašnji prizor. Tamošnja volonterka Spomenka Milinković - Cica kazala je za RTL-ovu Potragu kako zvjersko iživljavanje nad životinjama traje već godinama. Ljudi na odlagalištu otpada ostavljaju životinje da umru od gladi, tuku ih, a neki čak na njima vježbaju gađanje. Spomenka si je dala u zadatak da spašava pse i u svome dvorištu ima ih već pedesetak.
Njezina humanost, međutim, ne nailazi na razumijevanje tamošnje okoline pa veliku pomoć dobiva iz Hrvatske. Volonteri s ove strane granice spasili su i udomili već desetak pasa.
'Svaki pas je meni drag, svaki pas je u mom srcu'
Spomenka ističe kako su već deseci pasa na deponiju ostavljeni da umru od gladi, bolesti ili ljudske ruke.
"Donose ih ljudi. Kako dolaze istovarati smeće, tako dovoze i pse i ostavljaju ih u nadi da oni njihovu smrt neće gledati, ali mi volonteri, nažalost, svaki dan moramo gledati njihovu smrt i patnju. Često se mogu vidjeti videosnimke ovdje ubijenih pasa, dal' zaklanih, dal' prebijenih", govori ova volonterka za RTL pa opet spominje psa kojeg je netko u nedjelju ubio i ostavio obješenog o drvo.
Za ljude koji to čine, kaže, nema riječi. A deponij u Bosanskom Brodu naziva "paklom na Zemlji" gdje psi uglavnom završavaju mrtvi ubrzo nakon što ih tamo dovedu. Zato je odlučila svoju vikendicu s dvorištem preurediti u utočište za životinje.
"Svaki pas meni je drag. Svaki pas je u mom srcu, ali ima posebnih pasa za koje se čovjek veže. Imamo Perlu koja je prihvatila bebu bez mame i dojila je. Imam Veru koja je isto dojila tuđe štence. Imam Pika koji je nekad bio divlji pas, a sad je najpametniji i najbolji. Sve ih volim na neki svoj način. Imala sam psa Matisa kojemu je tri sata trajala operacija, kojega sam skinula s drveta jer je bio zaklan. Imala sam Fidu koji je bio prebijenih nogu, imala sam slijepe pse. Imala sam Lea koji je bio kod mene. Imala sam 40 pasa i slijepog Lea", emotivno govori Spomenka.
'Čudakinja koja kući dovlači bolesne pse'
U spašavanju zlostavljanih i ostavljenih pasa Spomenka je sama. Lokalne vlasti joj ne pomažu, a ni ljudi koji je smatraju "čudakinjom koja kući dovlači bolesne pse".
"Nažalost, ovdje nitko neće pomoći. Nikad nitko nije pomogao. Ljudi iz Hrvatske, Austrije, Slovenije, Njemačke ti su koji dođu i pomognu, koji prate videa i objave i do čijeg srca dolaze te emocije u vezi s ovim životinjama, tako da nas životinje povezuju. Životinje povezuju, nema mostova, granica, ničega. Životinje povezuju i ono nepovezano. Kad su životinje u pitanju, cijela bivša Jugoslavija je na nogama. Odakle god bio pas, u tome smo svi složni", kaže.
Spomenka ima i Toma i Jerryja, psa i mačka s jednim okom, koji će zauvijek ostati povezani sa Spomenkom.
"To su pas i mačić koji su također bili na deponiju i koji su bili nerazdvojni par. Tom se brinuo o tom slijepom mačiću Jerryju i ja sam ih, kada sam to vidjela, dovela u svoje dvorište. Moji psi su prihvatili i mačića i Toma. Njega je Tom čuvao kao malu bebu. Prilikom operacije u Banjoj Luci Jerry je pao u komu. Sat i pol trajalo je oživljavanje, odnosno zagrijavanje da bi se Jerry ponovno vratio u život. Poslije sat i pol veterinar je rekao da Jerryju na žalost nema spasa. Na to sam ja rekla neka dovedu Toma da se oproste. Tom je ušao u ordinaciju i počeo Jerryja lizati po trbuhu i to je trajalo desetak minuta, a mi smo svi plakali. Poslije desetak minuta Jerry je počeo mijaukati i doslovno oživio! Tad je tek počeo plač nas svih u ordinaciji. Dobri Tom je oživio Jerryja", ispričala je Spomenka za RTL-ovu Potragu kazavši kako želi da Tom i Jerry jednoga dana zajedno nađu novi dom.
I nakon operacije je jedva hodajući dolazila hraniti pse
Iako o tome ne voli govoriti, Spomenka ne može sakriti da je jako bolesna.
"Moje zdravstveno stanje dugi niz godina ide nizbrdo. Imala sam pet operacija... Godine 2011. tumor dojke, 2016. sam imala dvije operacije i 2019. lipofom na jetri. Bila sam trinaest dana u komi 2016. godine poslije dvije operacije u jednom danu", ispričala je.
Upravo joj, kaže, psi daju snagu i volju za borbu za život.
"Gledajući njih i njihove patnje, to mi daje još veću snagu. Jako puno mi znači njihova ljubav, pažnja i sve njihovo", kaže Spomenka koja je oko pasa angažirana od zore pa do kasne večeri.
U tome joj pomaže njezina 73-godišnja majka. Ponekad to čini nevoljko jer vidi kako njezina kći riskira svoje krhko zdravlje samo da bi pomogla psima kojima nitko drugi ne pomaže. Kaže da ih je dolazila hraniti čak i kada bi nakon operacije jedva hodala. Spomenka strahuje, ali ne zbog svoga zdravlja već zato jer ne zna što bi njezin odlazak značio za pse.
"Toga se bojim. S tim liježem i ustajem, sa strahom. Ne daj Bože da se meni opet nešto dogodi. Što će biti s ovim psima? Ali onda se opet nadam da kolege volonteri ne bi dopustili da psi opet završe na deponiju ili na ulici", kaže.
Šalju lovce da se 'obračunaju' s napuštenim psima
"Ona je na žalost sama i sama se brine o pedesetak pasa. Treba ih pustiti, treba očistiti iza njih, nahraniti ih, dati im vodu i to su samo psi koji su kod nje, na smještaju. A tu su još i psi na deponiju koje ona obilazi, hrani i ako ima mogućnosti skupi kod sebe ako ima mjesta. Ono što nama treba jesu volonteri koji bi Spomenki barem jedan dan došli pomoći, kao što smo mi već išli", kazala je za RTL volonterka Ana Matijašić Dolić.
A užasima i patnjama životinja na deponiju, kojima Spomenka svjedoči, kao da nema kraja. Kaže da se u "obračun" s napuštenim psima šalju lovci.
"Bilo je prije nekoliko godina slučajeva da ih nisu ubili, već ih ranjene ostavili kraj puta da umru. Bilo je ženki koje su po šest hitaca imale u sebi, koje su imale štence, a mame su ubijene sa šest hitaca na tom deponiju. Oni jednostavno naiđu i ubiju ih. Vlasti nisu zainteresirane da budu uključene u problematiku spašavanja životinja u našem gradu.
Napominje kako je dobivala i prijetnje smrću zbog tih pasa. "Prijetili su mi da će i mene ubiti i zaklati ako me vide da opet dolazim."
"Poruka ljudima je da su i psi i bilo koja druga životinja živa bića na ovoj Zemlji i da zaslužuju normalan život, da se na njima ne iživljavaju, da ih se voli. To su živa bića koja pružaju dosta ljubavi i pažnje ljudima, a toga često nismo ni svjesni", zaključila je Spomenka.
