Dvije hrvatske medicinske sestre koje rade u Dublinu kažu da je situacija u Irskoj neusporediva u odnosu na Hrvatsku. Ivana Nađ (40), koja od 2017. radi u Dublinu na kirurškom odjelu jedne privatne bolnice, kazala je za 24sata kako je iz Zagreba otišla pritisnuta nezadovoljstvom zbog primanja koja nisu bila dostatna za tročlanu obitelj.
"Kao samohrana majka, ma koliko god radila, bila sam u dužničkom ropstvu švicarskog franka u porastu, i dodatno nezadovoljna sveopćom atmosferom u državi, temama za koje se ne nalazi rješenje, ali i mentalitetom. Generalno, željela sam svojoj djeci priuštiti i šire poglede na horizont oko njih", navodi Ivana za 24sata.
'Tjeraju me na pauze kako bih se odmorila'
Ivana je imala dugogodišnji staž rada na KBC-u Zagreb gdje je bila i glavna sestra na Odjelu za hepatobilijarnu kirurgiju i transplantaciju organa. Najprije je iz Hrvatske otišla u Veliku Britaniju, a potom u Irsku zbog bolje ponude. U dublinskoj bolnici, kaže, radi istu satnicu kao i u Hrvatskoj, ali su joj primanja četiri puta veća. Dodatno, kaže da je u irskoj bolnici naišla na apsolutno poštovanje prema svojim sposobnostima, znanjima te iskustvu koje je do tada stekla.
"Moram pohvaliti ovdašnji sustav u kojem se, unatoč golemoj nacionalnoj, vjerskoj, obrazovnoj i kulturološkoj raznolikosti, sve medicinske sestre tretira jednako u njihovim obvezama i pravima", kaže Ivana. Navodi kako u smjeni od 12 sati ima dvije stanke, za doručak i ručak, na koje je doslovce tjeraju kako bi se odmorila.
Svašta si može priuštiti, uštedjeti, ali i putovati
I medicinska sestra Nikolina Lisko (26) otišla je u Dublin trbuhom za kruhom. Ova Osječanka navodi kako ju je u Hrvatskoj najviše smetalo što se stalno priča kako nedostaje medicinskih sestara, a posao je iznimno teško naći.
"Ako nemaš neku vezu, teško se dobije posao u državnoj ustanovi. S obzirom na to da je dobiti posao u bolnici ravno zgoditku na lutriji, radila sam na kućnoj njezi kao zamjena", rekla je Nikolina za 24sata.
U Irsku je otišla 2014. godine gdje radi u domu za starije te u privatnoj bolnici. Dok je u Hrvatskoj zarađivala 400 eura, u Dublinu mjesečno inkasira minimalno 3000 eura. Iako su najmovi stanova skupi, Nikolina kaže da si ipak svašta može priuštiti, uštedjeti, ali i putovati, o čemu je u Hrvatskoj samo sanjala. Ističe kako ima daleko veću potporu poslodavca i kako se njezin poziv cijeni mnogo više nego u Hrvatskoj. Vraćati se u Hrvatsku neće, jer, kaže, nema svrhe otići s boljeg ponovno na gore. Uz to, u Dublinu je stekla nove prijatelje, ali i našla dečka.
