Polako, ali sigurno, do svog glasačkog mjesta stigao je
96-godišnji Vojo Žegarac. Prvi je put glasovao s
23 godine, kada je sve bilo drugačije.
"Tada je bilo javno glasanje, morali ste napisat za koga glasate,
drugo, žene nisu imale pravo glasa, moja mama nije išla", započeo
je svoju priču Vojo.
Bilo je to 1938. u vrijeme kraljevine Jugoslavije. Na
parlamentarnim izborima za Narodnu skupštinu većina je glasovala
za opoziciju, pa tako i Vojo i njegov otac. Nije ga bilo strah,
kaže, jer ga je tata smirio.
Njihov glas tada zbog izborne prijevare nije doveo do pobjede, pa
se Vojo nada da će ovaj put biti onako kako je glasovao -
za budućnost u Uniji.
S druge strane - druga priča. Osamnaest mu je godina tek, i
glasuje prvi put. Nikola iz Zadra kaže, i to je
dokaz zrelosti.
Poput 78 godina starijeg Voje, kaže da je ovaj referendum
presudan za budućnost Hrvatske, ipak Nikola tu budućnost ne vidi
u Uniji.
I unatoč generacijskom jazu i oprečnim mišljenjima, jedna se
stvar čini se nikad ne mijenja. I Nikola i Vojo uvjereni su da će
referendum proći upravo onako kako su oni glasovali.
Polako, ali sigurno, do svog glasačkog mjesta stigao je 96-godišnji godišnji Vojo Žegarac. Prvi je put glasovao s 23 godine, kada je sve bilo drugačije.
