European Homecare jedno je od najvećih tvrtki u Njemačkoj specijalizirane za zbrinjavanje izbjeglica. Oko 900 zaposlenika brine o 15 tisuća izbjeglica, točnije omogućava im sještaj i obroke.
"Od deset upita trenutno moramo odbiti njih devet, jer jednostavno nemamo kapaciteta da ih ispunimo", kaže Klaus Kocks, glasnogovornik tvrke. List Handelsblatt je objavio kako je European Homecare još 2013. zabilježio porast svog prometa za čak 80% na čitavih 16,7 milijuna eura - a za godine prave navale izbjeglica poslovni podaci još nisu ni objavljeni.
"Tvrtke diktiraju, općine slušaju i plaćaju"
"U čitavoj Europi ne možete više dobiti nijedan jedini kontejner", žali se Kocks. Njemačka vlada računa da će oko 800 tisuća izbjeglica u njihovoj zemlji zatražiti smještaj i skrb, samo ove godine. Njemačka vlada namjerava za izbjeglice izdvojiti oko šest milijardi eura za ovu i sljedeću godinu i mnoge tvrtke žele dio tog kolača:
"Sve su to javni natječaji i samo najpovoljnija ponuda dobiva posao", govori Kocks.
Bernd Mesovic iz humanitarne organizacije Pro Asyl i kaže da mnoge općine zbog velike navale nemaju vremena za raspisivanje natječaja: "Trenutno smo s onu stranu bilo kakvih standarda i procedura", žali se Mesovic. A pri tome su tvrtke i poduzetnici oni koji diktiraju igru, gradovi i općine moraju trpjeti i - plaćati, piše Deutsche Welle.
Sjedište tvrtke na Kajmanskom otočju
Dobar primjer te nestašice vidi se u gradu Hammu na zapadu Njemačke. Ondje je poslano 1.000 izbjeglica koje sad treba zbrinuti, zajedno s oko 550 osoba koje se tamo već nalaze. Markus Kreuz se brine za blagajnu grada Hamma i računa da će za svakog od njih potrošiti 1.200 do 1.300 eura mjesečno. Središnja vlada u Berlinu je obećala komunama da će im za skrb jedne izbjeglice dati po 675 eura mjesečno. Za ostalo se treba pobrinuti grad. No od novca iz Berlina nema traga.
Kreuz svjedoči kako ih ima koji žele iskoristiti situaciju i potpuno neupotrebljiv stambeni prostor žele gradu iznajmiti po cijeni kao da je riječ o vili. Javio se i jedan investicijski fond koji je u proteklim godinama pokupovao određen broj stambenih prostora u Hammu, ali čak i komunikacija s tim vlasnikom je komplicirana: "sjedište" tog fonda je tek poštanski sandučić u "poreznoj oazi" na Kajmanskom otočju. "Na sreću do sad nismo morali posezati i za takvim ponudama", kaže nam Kreuz.
Veći gradovi imaju veće probleme
Gradonačelnik Essena Reinhard Paß žali se kako "broj izbjeglica trenutno tako brzo raste da možemo pronalaziti samo veoma brza rješenja za smještaj tih ljudi." Povrh toga, dolazi zima pa izbjeglice treba preseliti u primjerenije prostore - kakve gradovi često jednostavno nemaju dovoljno. Tako se i grad Essen, prema pisanju lista Süddeutsche Zeitung, obratio tvrtki European Homecare i sad taj grad praktično ovisi o milosti i nemilosti te tvrtke, piše Deutsche Welle.
Za Klausa Kocksa tu nema nikakve moralne dileme: "I bolnica zarađuje novac na bolesnim ljudima. Mi svoj novac zarađujemo kao uslužni djelatnici za osobe koje su u postupku dodjele azila." Bernd Mesovic iz udruge Pro Asyl optužuje samu državu što je uopće došlo do ovolike nestašice stambenih prostora. Proteklih godina su se masovno "privatizirale" tvrtke koje su pod sobom imale na tisuće socijalnih stanova i vlasnici su nerijetko postajali kojekakvi investicijski fondovi. "Time je država izgubila svoj utjecaj na tržištu stanova", tvrdi Mesovic.
"Nedostatak, povezan s greškama iz prošlosti, to je trenutak kad špekulanti dolaze na svoje", konstatira Mesovic.
