Baš kako su nam mnogi govorili, put do baltičkog bisera i najvažnije poljske luke, gdje će Vatreni pokušati iznenaditi europske i svjetske prvake, prava je noćna mora. Namlatili smo si bubrege i izmiješali sve organe, tako da je pet sati puta izgledalo kao vječnost.
Grad s nekih 600.000 stanovnika, preko 1.000 godina bogate povijesti i predivne arhitekture, očarao nas je čim smo zakoračili u njegov centar. Odmah smo shvatili zašto ga zovu biserom Baltika. Sve ono što smo posljednjih dana mislili da je Poljska, okrenulo se za 180 stupnjeva. Miris mora osjetio se u zraku, lagani povjetarac hladio nas je dok smo uživali u lokalnim specijalitetima, a toplina ljudi iznenadila nas je s obzirom na drsku hladnoću poljskih kontinentalaca...
No dobro, spomenimo ono najbitnije. Iako je Gdanjsk bio utočište španjolskih navijača, čim su se Vatreni preselili na sjever, centar grada uzurpirali su Hrvati. Poznate pjesme zaorile su se ispred Sv. Marije, najveće crkve na svijetu sagrađene od cigle, dok su stolice u kafićima bile ispunjene ljudima u kockastom.
Nešto divno kao u Poznanju dogodilo se i u Gdanjsku, samo što su ovog puta zelene Irce zamijenili 'crveni' Španjolci. Skupine navijača Furije koje su centrom krenule u potragu za pivom Lech, stapale su se s našim navijačima. Zajednički 'koncert' trajao je do dugo u noć, a iako ljubav Hrvata i Španjolaca nema gotovo nikakvu povijest, povezala nas je netrpeljivost prema Talijanima.
Ovako se zabavljalo u Poznanju, nadamo se da će i u Gdanjsku biti razloga za slavlje...
"Dao Bog da i mi i vi prođemo dalje, a Talijani ispadnu. Kako mi se samo gade!", rekao je navijač sa žuto-crvenom perikom na glavi.
A što se naših navijača tiče, za njih nema straha. Za razliku od početka prvenstva ozračje je optimistično, svi vjeruju u prolaz, svi vjeruju kako furiozna Španjolska može pasti. A onda nam ni Ukrajina neće biti ravna.
Više o temi: specijal-201102150360004-Hrvatska nogometna reprezentacija
