Aleksandra Labu, čiju smrt opisuje, izvukli su iz vukovarske kolone dan nakon pada grada, 19. studenoga 1991.
Željka Jurić je uplakana djevojčica u plavom kaputiću, čija je fotografija te krvave vukovarske jeseni obišla svijet. Snimljena je sat-dva poslije ubojstva. Željka je plakala za svojim prijateljem.
'Ugasili su mi djetinjstvo'
"Ugasili su mi djetinjstvo. Aco nam je svima pomagao, igrao se s nama djecom kako bismo manje osjećali rat", nastavlja Željka. Traumatične se scene prisjetila nedavno i na Županijskom sudu u Osijeku, na suđenju Milanu Đekiću za ratni zločin. Đekić i nepoznati pripadnik paravojnih postrojbi, prema optužnici, izdvojili su ga od ostalih i ustrijelili.
'Uvezeni ustaša'
U Labu je u koloni, kažu svjedoci, "prstom uprla" žena koju je prije spasio.
"Izvukao je nju i još jednu ženu iz vatre i doveo u sklonište. Još ga je poslala i po deke koje su ostale vani", kaže Željka za Večernji list. Njezine riječi "to je uvezeni ustaša iz Njemačke", kaže Željka, stajale su ga života. Prisjetila se da im je rekao da nije ništa kriv, ali ubili su ga, bacili u ruševine i nastavili dalje. Ubojicu je u Đekiću, ustvrdila je na sudu, prepoznala njezina majka Jasminka Jurić, i to 2003. Željka se tada žalila da je prati i presreće nepoznati muškarac. Majka i kći bile su zajedno u trgovini kada su ugledale misterioznog muškarca. Jasminka Jurić ga je prepoznala, a pet-šest dana nakon toga i Željka se sjetila da je riječ o čovjeku koji je ubio Acu. Sumnja da je njezina rođakinja, s kojom je tada bila u svađi, poslala Đekića da je prati.
Ratni zločin i droga
"Išla sam tada u srednju školu. Prijetio mi je da će me odvesti u Srbiju", tvrdi Željka. Tada je njena majka sve prijavila vinkovačkoj policiji.
Devet godina kasnije Đekić je optužen za ratni zločin. Na raspravu je u ponedjeljak došao iz zatvora jer je osuđen na pet godina zbog droge. Tvrdi da nije kriv za ratni zločin te da ima i alibi, hrvatskog vojnika srpske nacionalnosti kojega je tih dana čuvao da ne nastrada.
