Varaždinski sud je u utorak, točno 500 dana nakon otkrića tijela Jasmine Dominić u škrinji u kući njene obitelji u međimurskom Palovcu, na 15 godina zatvora nepravomoćno osudio njenu sestru Smiljanu Srnec. To je ujedno i maksimalna kazna prema Kaznenom zakonu iz 1997. koji je bio na snazi u vrijeme ubojstva, koje je počinjeno davne 2000.
Sudac Tomislav Brđanović je donio presudu na temelju indicija, s obzirom na to da nije bilo jasnih i evidentnih dokaza te svjedoka ubojstva. Osim malo materijalnih dokaza, sud je pri presudi uzeo u obzir iskaze svjedoka te činjenicu da su u vrijeme ubojstva sestre bile same kod kuće. Prema istrazi, Smiljana je s pet udaraca tupim i tvrdim predmetom nanijela teške prijelome lubanje i ozljedu mozga od koje je Jasmina i preminula, da bi zatim tijelo skrila u škrinju te nastavila živjeti u kući kao da se ništa nije dogodilo.
Velika moralna potpora
Čini se da je jednako smirena bila i u varaždinskom zatvoru u kojem je provela svo vrijeme, od uhićenja do presude, barem u vrijeme kada je istraga bila u povojima.
"Mogu reći da smo se dobro upoznale i da mi je bila velika moralna potpora. Ne znam kako bih izdržala u pritvoru da nije bilo nje. Dosta ju je potresla odgoda u prosincu. Kako je vrijeme odmicalo, bila je psihički sve lošije, teško joj je pala odvojenost od supruga i kćeri", za 24sata je ispričala jedna Varaždinka koja je s njom dijelila ćeliju.
Upravo suprug i kćer su bili jedine osobe koje su Smiljanu posjećivale u zatvoru. Ondje nije imala puno prijatelja.
"Bila je jedna baka koja stvarno nije imala novca, nije imala ni za što, cigarete, kavu... Smiljana joj je kupovala cigarete, šampon... Bilo ih je koje su je provocirale, jedna ju je polila vrućom kavom. Ona je samo ustala, otišla u kupaonicu se oprati, a zatim se vratila bez riječi. Pa da je takva kakvom je prikazuju, zar bi tako reagirala? I na dvorištu, kad bi joj dobacivali ‘ubojico’, nikad nije reagirala niti odgovorila na provokacije" priča Varaždinka i dodaje kako su u slobodno vrijeme igrale država-grad-selo, čitale ljubavne romane ili gledale televiziju.
"Trebao im je krivac, a ona je bila tamo. Mora netko biti kriv", smatra Smiljanina zatvorska cimerica. Objasnila je i kako je Srnec zaradila flaster na malom prstu, što nije moglo promaći objektivima fotoreportera. "Popravljale smo odvod u kupaonici. Gurnula je četkicu unutra i ozlijedila nokat i kožicu. Nije bilo ništa strašno, ali je dosta krvarila, pa su joj pravosudne policajke dale flaster."
Ne vjeruju u njenu nevinost
U Palovcu je sasvim drugačija atmosfera. Presuda mještane nije iznenadila, a nema mnogo niti onih koji vjeruju u njenu nevinost. Među njima su i članovi njene obitelji. Majka, Katarina Dominić, nije htjela komentirati presudu, ali zato jest ujna.
"Malo je 15 godina. Sve je malo", pojasnila je Draga Sabol i dodala kako njezin suprug, brat Smiljanine i Jasminine majke, o tome ne priča ni sa kim. "Sve mu je to jako teško palo. On je jako volio Jasminu i slutio je da se nešto loše dogodilo, ni on nije zadovoljan."
"Malo je dobila. Pa već je unutra godinu i pol, odsluži još koju i za manje od deset godina eto je opet tu k nama", sličnog je mišljenja jedan stanovnik Palovca, dok se njegova supruga čudi kako Dominići i dalje žive u kući u kojoj je 19 godina bio skriven leš. "Još ako joj smanje kazne jer je majka troje djece", nastavila je s komentarom, odgovorivši na pitanje vjeruje li da je Smiljana kriva za ubojstvo svoje sestre: "A tko je? Ja nisam sigurno."
