Oko 90 posto ovrha pokreće se zbog neplaćenih računa, a oko 10 posto odnosi ih se na deložacije.
U očaju, mnogi ljudi do zadnjeg trenutka vjeruju da neće biti deložirani, hvataju se za sitnice toliko da to postaje gotovo tragikomično, piše Večernji list.
Ljudi im pred očima padaju u nesvijest od šoka
"Jednom smo zatekli ženu kako kuha ručak. Rekla nam je da je ne možemo deložirati dok kuha, da je tako pročitala u novinama", ispričao je sudski ovršitelj Neven Petković.
Događa se da im pred očima ljudi koji gube svoj dom padaju u nesvijest. Tada liječnik procjenjuje jesu li sposobni prisustvovati ovrsi ili se mora odgoditi. Događa se i da neki glume da im je pozlilo jer se nadaju da će im to pomoći.
Iako su zajedno s policajcima izloženi mnogobrojnim rizicima, očaju i bijesu deložiranih, od ovršitelja, koji, ovisno o stažu i drugim dodacima, zarađuju od 4.000 do najviše 6.000 kuna, nećete čuti da se žale na svoj posao.
Svakodnevni rizik
Svi smo mi od krvi i mesa. Kad završiš s jednom ovrhom, pokušavaš je zaboraviti i, dok ne dođe vrijeme za nju, ne želiš ni znati kakva te čeka sutraPetkovićev kolega Robert Berend prije dvije godine sudjelovao je u ovrsi u kojoj ga je na balkonu dočekao čovjek sa zoljom i prijetnjom da će pobiti sve što vidi pred sobom, pa su morali pozvati specijalce i evakuirati susjedstvo. Petković ponavlja da u 95 posto slučajeva policija ne intervenira i ne misli na mali postotak onih od kojih im katkad prijeti opasnost.
Kad završe s jednom ovrhom, ne razmišljaju o drugoj.
"Svi smo mi od krvi i mesa. Kad završiš s jednom ovrhom, pokušavaš je zaboraviti i, dok ne dođe vrijeme za nju, ne želiš ni znati kakva te čeka sutra", kaže Petković.
Podsjetimo, od siječnja će se ovrhama baviti javni ovršitelji, za koje još ne znamo ni tko su, ni kakvi su, ni hoće li im biti najvažniji ljudski pristup i nepristranost dok budu odlučivali hoće li nekom umirovljeniku plijeniti račun ili stari televizor koji je jedino što ima ili dok budu izbacivali očajne ljude na ulicu.
