U dokumentu koji u DORH-ovoj ladici pet godina stoji pod oznakom "tajno" točno je opisano kako je časna sestra Milica Kristina Pišković, poglavarica karmelićanki, izvukla gotovo milijun kuna donacija. Prebacivala ih je na račun čovjeka koji se predstavljao kao dobrotvor, a zapravo je bio obični prevarant, donosi emisija "Provjereno" Nove TV.
Čovjeka kojeg su te osobe opljačkale Hermana Vukušića najviše ljuti to što je protiv prevaranta dignuta optužnica, a protiv časne sestre nije. Zlatko Čajko novac je izvlačio u ime projekta gradnje doma za nezbrinutu djecu koji se trebao podići u sklopu samostana i potom je nestao.
Ostao bez 268.000 kuna, a dokazi o prevari završili u ladici
Vukušić je za dom donirao 268 tisuća kuna i bez njih ostao. Prema dokumentima koje je vidio taj ekonomist, projekt mu nije bio upitan. Tim više nije bilo sumnjivo jer je Čajkova tvrtka G.N.Z potpisala ugovor s karmelićanskim samostanom u Hrvatskom Leskovcu, pa mu je Vukušić dao novac. Međutim, dom nikad nije izgrađen. Čajko je u međuvremenu novac izvukao. Vukušić se s njim sada sudi već punih pet godina.
Tvrdi pritom kako je u cijelom postupku dokaze prikupio ne samo za Čajka već i za "ostale sudionike praktički organiziranog kriminala: za tatu Josipa, četvero odrasle djece, suprugu Zrinku i za Milicu Kristinu Pišković". No, ta dokumentacija završila je u u istražnom predmetu koji nosi naziv "ograničeno", koji malo tko može vidjeti, tvrdi Vukušić.
"Odajem tajnu i mogu biti kazneno progonjen, odajem tajnu da je državni odvjetnik, koji zastupa nas u kaznenom postupku, čuvao te dokaze kao tajnu punih pet godina", kaže Vukušić za "Provjereno".
Kako se branila sestra Kristina?
U to doba oslobađao se od poreza pa je sestra Kristina otišla u Poreznu upravu i tamo potpisala da će pod materijalnom i moralnom odgovornosti novac, kako piše u dokumentima koje je Vukušić pokazao, "biti upotrijebljen za materijalne potrebe i gradnju novog dječjeg doma Kuće Sv. Josipa za nezbrinutu djecu. Sve će biti upotrebljeno za ovu humanitarnu svrhu." Novac je potom isplaćivan Čajkovoj tvrtki.
I računovotkinja iz samostana kazala je na sudu kako kako ništa nije učinjeno bez blagoslova sestre Kristine.
Sestra Kristina isprva je tvrdila kako Čajkno nije ispunio svoje obveze iz ugovora, a potom da su se sredstva uplaćivana kao predujam i da za njih nisu izdavane fakture te da su početni radovi bili započeti prema planu. Jednako je tako rekla da su sredstva proslijeđena na Čajkovu tvrtku.
Vukušić je ogorčen zbog svega i tvrdi kako državni odvjetnik dokumente, koje on iznosi, ne dozvoljava čitati na sudu i drži ih u ladici te se pita zbog čega to radi?
