Štefaniji Lindić (76), umirovljenici koja je potkraj 2017. u centru Samobora vozilom usmrtila šestogodišnjeg dječaka koji je s majkom i bratom prelazio ulicu preko pješačkog prijelaza, drugostupanjski Županijski sud u Slavonskom Brodu preinačio je presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu te smanjio kaznu, javlja Jutarnji list.
Umjesto četiri godine, Lindić je dobila dvije i pol godine zatvora koje će provesti nakon što provede određeno vrijeme u remetinečkom Centru za dijagnostiku, a mora platiti i 20.000 kuna sudskih troškova. Kada izađe na slobodu neće smjeti voziti idućih pet godina.
Županijski sud u Slavonskom Brodu navodi da su otegotne okolnosti precijenjene, kao i da olakotne nisu u dovoljnoj mjeri uzete u obzir. Također smatra da je pogrešno ocijenjeno da je vožnja okrivljene bila bezobzirna jer iz nalaza vještaka proizlazi da je Lindić pješake udarila vozeći 37,5 km/h, što je brzina koja se ne može tretirati kao otegotna okolnost.
U pismu svaljuje krivicu na majku
Nakon što je u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu umirovljenica okarakterizirana kao nekritična, nerealna, sebična i neobjektivna, Lindić je 20. ožujka 2019. uputila pismo sucu Stjepanu Đurinecu u kojem zaključuje da on "sigurno mirno ne spava" te pritom krivnju svaljuje i na majku preminulog dječaka te samu djecu.
"Konačno sam došla malo k sebi nakon primitka Vaše presude. Žalosna sam i razočarana da se jedan sudac služi tako groznim i negativnim riječima prema osuđenom čovjeku. Nesreća se jednostavno dogodila. I na snimci se vidi da nisam samo ja kriva za nesreću.
Na zebri nije bilo nikoga, a oni su dotrčali i tako smo zajedno stigli na isto mjesto. Dijete se istrgnulo bratu, brat mami i tako su došli pod moj auto. Jer da je ikoga bilo na zebri, ja bih refleksno kočila. (...) Od tog momenta više ne živim, već životarim. A vi me nazivate najpogrdnijim rječnikom. To ne pristaje jednom sucu. Navodno ste bili selski sudac i tako ste komunicirali s jadnim seljacima jer ste se osjećali superiornim. I taj vam je rječnik ostao u krvi", napisala je osuđena Lindić sucu Đurinecu.
'Smrtna osuda'
Nije joj se svidjelo ni to što je njezino plakanje i klečanje pred majkom uz molbu za oprost kvalificirano kao gluma. "Čovječe, pa vi nemate nimalo suosjećanja ni milosti. Zar vi ne znate da ako nema boli u srcu, nema ni suze u oku? Kako bih mogla onako plakati da se nisam tako osjećala, a vi kažete da je to bilo radi novinara. Ja sam duboko u vjeri. Ja se bojim Boga. I svaki dan plačem, a novinara nigdje. To što sam vozila auto nakon godinu dana od prometne je zato što živimo na brijegu i do mene se ide šumom, a ja svaki dan u pola sedam želim ići na misu, pa sam se samo autom spuštala. (...) Život mi nije bio lak, a vi me smatrate najgorom osobom na svijetu. Osudili ste me na četiri godine. Za mene je to smrtna osuda.
Žao mi je Vas da ste tako okrutni i kada ne biste trebali biti. Vjerojatno ste takav čovjek. Ne vjerujem da vas ne peče savjest i da mirno spavate. Ne vjerujem da se osjećate pravednim! Neka Vam Bog pomogne”, zaključila je Lindić u pismu.
