Činjenice koje otkrivaju angažiranjem privatnih istražitelja jasno pokazuju kako su u pravu i kako u cijeloj priči postoji previše nejasnoća i nelogičnosti. Njihovu potragu za istinom o Tinovoj smrti objavio je Novi list.
Smrt na maturalcu
Prije dvije godine, 28. kolovoza, za vrijeme maturalnog putovanja u Italiju i Španjolsku, Tin Grgurić tragično je stradao u mjestu Lloret de Mar. Prema prvim informacijama, pao je s 25-metarske dizalice na jednom gradilištu gdje je navodno snimao selfie.
No, obdukcija provedena u Hrvatskoj te razgovor s patolozima potvrdili su kako zadobivene ozljede ne odgovaraju takvom padu. Upravo stoga obitelj Grgurić angažirala je i odvjetnika i istražitelja u Španjolskoj.
Do danas su, kažu Grgurići, uspjeli dobiti cijeli predmet suda u Blanesu, te njihovo izvješće iz kojeg je vidljivo da nisu uočeni nikakvi udarci u željezni dio dizalice, niti bilo kakvi znakovi i otisci na njoj.
Signal mobitela
"Policija u Blanesu je navodno obavila vještačenje Tinova mobitela, no vještačenje nije pokazalo apsolutno ništa osim da je njegov mobitel otvaran u policijskoj postaji dan nakon njegove smrti te da su pregledane poruke u mobitelu. I to je za njih bilo dovoljno! Nakon naših višemjesečnih upita, napokon su dopustili našem odvjetniku da preuzme mobitel koji je nakon toga dostavljen na novo vještačenje. Nekoliko smo mjeseci čekali taj nalaz i kada je stigao, ponovno je potvrdio naše sumnje. Naime, podaci tog vještačenja pokazuju kako je u 17.32 sati Tin još uvijek bio u hotelu jer je evidentiran signal hotela, a u 17.36 je već njegov mobitel uhvatio signal gradilišta, što po tome znači da je u samo četiri minute Tin izašao iz hotela, pronašao put, išao tim putem oko 2,5 kilometra, došao do betonske ograde gradilišta visoke oko 2,5 metra, preskočio je i popeo se na 25-metarsku dizalicu, slikao selfie i pao! Nama je jasno da je to jednostavno nemoguće napraviti, a to potvrđuju i naš istražitelj i odvjetnik. Cijeli taj put automobilom je moguće prijeći za tri minute, a pješice 10-ak minuta i to pod uvjetom da se zna kamo se ide jer je riječ o prečacima, a još treba i ući na gradilište i popeti se na dizalicu. No, ako nije poznato mjesto i prečaci, pa još kada se iz hotela uopće ne vidi dizalica, i kada ne znate kamo uopće idete, onda čak ni automobilom ne bi bilo moguće u tako kratkom vremenu prijeći taj put, a kamoli pješice, trčeći, pa čak i da ste sportaš kao naše dijete", govore Grgurići.
"Uz tu potvrđenu nelogičnost mi smo također uporno i dalje inzisitrali i na videonadzoru iz hotela i s gradilišta jer nam je u policiji u Blanesu rečeno da imaju videosnimke koje potvrđuju kako je Tin izašao iz hotela. Nakon dugo traženja te snimke smo konačno dobili i njihovim je pregledom utvrđeno da u razdoblju od 14 do 19 sati na snimkama nema Tinova izlaska iz hotela! Mislimo da mnogo govori i činjenica da snimke s gradilišta na kojima bi se valjda trebalo vidjeti kako se Tin penje na dizalicu još nismo dobili, a ponuđeno nam je objašnjenje da je videonadzor na gradilištu baš od tog dana pokvaren!
Odjeća spaljena?
"Što se pak tiče odjeće i obuće, i nakon dvije godine mi još uvijek ne znamo što je s njom. Od prvog dana uporno tražimo od suda i policije da nam vrate odjeću i obuću, no do danas nismo dobili nijedan odgovor. Jedino nam je istražitelj rekao da je neformalno razgovarao s jednim patologom koji mu je rekao da je Tinova odjeća i obuća odmah spaljena, iako nam odvjetnik tvrdi da se to nikako nije smjelo učiniti, da je to dokaz u predmetu i da se čuva, te da se u konačnosti zbog pijeteta prema obitelji vraća na njihov zahtjev. Nadalje, nalaz urina i krvi je pokazao da Tin nije bio pod utjecajem nikakve droge što nas nije niti iznenadilo jer smo znali da Tin to ne konzumira. Također, Tinov mobitel nije razbijen, nema niti jednu ogrebotinu, a njime nije snimljen niti jedan jedini selfi. Da je pao s 25 metara, ne bi li taj mobitel imao barem jednu ogrebotinicu? Riječ je o mobitelu koji nema vanjsku kameru pa nije jednostavno snimati selfi, no Tin tome uopće nije bio sklon, čak nikada prije nije snimio niti jednu takvu fotografiju", navode članovi obitelji Grgurić koji su u dvije godine otkrili mnogo, ali su nezadovoljni jer im naša država ne pruža dovoljnu potporu.
Ostali bez pomoći
"U početku su svi bili puni razumijevanja, nudili pomoć, no kada nam je pomoć uistinu i zatrebala, onda su nas zaboravili pa stoga naše institucije više ni ne tražimo da nam pomognu u bilo čemu, iako bi to ubrzalo istragu. Sigurni smo da ćemo doći do prave istine jer je to najmanje što možemo napraviti za našeg Tina i za nas", uvjereni su članovi obitelji koji posebno naglašavaju kako su u posljednje dvije godine čuli mnogo informacija o tome što se sve maturantima događa u Lloret de Maru.
"Zbog svih tih spoznaja muči nas pitanje zbog čega se djecu i dalje pušta da idu na maturalno putovanje u takvo mjesto? Zašto nitko ništa ne poduzme da nam djeca ne odlaze u Lloret? Podnose li škole izvješća o tome kako je prošlo putovanje, kome ga podnose, i pročita li to netko uopće, raspravlja li se o tome ili sve ostaje na tome kao da se ništa nije dogodilo?", pitaju članovi obitelji Grgurić.
