Barem tako stvari stoje sada. Naime, danas je optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu odbacilo optužnicu kojom je Radoševiću na teret bilo stavljeno ratno profiterstvo. Zaključeno je, doznajemo, kako to nezakonito manipuliranje novcem TAZ-a nije ratno profiterstvo. Da je optužno vijeće prihvatilo sumnje u ratno profiterstvo, slučaj prema Zakonu o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, ne bi mogao pasti u zastaru. Ovako, do zastare je, prema stavu optužnog vijeća, ipak došlo. Donosimo kronologiju slučaja koja otkriva kako je do zastare došlo.
Od sumnjivih poslova prošlo je 20 godina
Radošević je bio optužen za ratno profiterstvo povezano sa zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju. Međutim, za tu zlouporabu zastara je nastupila 20 godina od kada je djelo počinjeno. U Radoševićevom slučaju riječ je o izvlačenju novca iz TAZ-a u veljači 1996., te u siječnju i svibnju 1997. godine. Zastara kaznenog progona, dakle, nastupila je u svibnju ove godine.
Optužnicu je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo u siječnju 2016.. Tada zastare još nije bilo. Prvu sjednicu na kojoj je ta optužnica razmatrana optužno vijeće održalo je godinu dana kasnije – u siječnju 2017. Tada je odlučeno da se optužnica vrati tužiteljstvu na doradu, jer sucima nije sasvim jasna bila veza između Radoševićevih navodno nezakonitih postupaka i sumnje da je ratni profiter. Evo kako je tužiteljstvo tada to objasnilo: “Radošević je zlouporabe počinio iskoristivši okolnost da je u ono vrijeme još trajalo razdoblje mirne reintegracije tijekom koje se otežano nadzirala zakonitost raspolaganja imovinom gospodarskih subjekata u Republici Hrvatskoj”.
Kupio si je imanje sa Šeferovom vilom
Nakon dorade, optužnica je ponovno stigla na sud, a sjednica optužnog vijeća održana je danas. Optužbe su razmatrane iza zatvorenih vrata, no nakon što je odluka donesena potvrđeno je da je optužnica ovoga puta potpuno odbačena – i to zbog zastare. Doduše, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu ima još pravo podnijeti žalbu Vrhovnom sudu RH.
Tako će i taj najviši sud u državi uskoro odlučivati o tome može li se Ivana Radoševića povezati s ratnim profiterstvom. Naime, tužiteljstvo vjeruje da je ovaj odbjegli tajkun, koji se već godinama skriva u Njemačkoj koja ga ne želi izručiti Hrvatskoj, zajedno sa svojim poslovnim partnerom 14. siječnja 1997. godine kupio nekretninu u Jurjevskoj ulici 65 u središtu Zagreba. Za to imanje u zaštićenoj zelenoj zoni, na kojem se nalazi i tzv. Šeferova vila, sada već derutno zdanje obvezao se vlasnicima platiti 3.600.000 tadašnjih njemačkih maraka.
Novac je završio na otocima u južnom Pacifiku
Krajnji rok isplate bio je svibanj 1997. godine. Međutim, Radošević je do tih sredstava, prema optužnici, došao tako što je iskoristio svoj tadašnju funkciju direktora Tvornice autobusa Zagreb. Odobrio je kredit vlastitoj tvrtki, sebi osobno, te svom poslovnom partneru od 2.025.200 DEM, a naknadno je cesijom Tvornica autobusa Zagreb podmirila to potraživanje Radoševićevoj privatnoj firmi. To je učinjeno iako TAZ prema Radoševiću nije imao nikakvih ugovornih obveza. Plaćeno je ukupno 7.081.495 kuna.
Sumnja se i da je Radošević iz TAZ-a izvukao još 988.700 DEM. Još 2. veljače 1996. godine dao je nalog da se na račun tvrtke sa sjedištem na otocima Wallis i Futuna s računa TAZ-a prebaci taj iznos na temelju navodnog računa za reprodukciju. Time je hrvatskoj tvrtki nanio dodatnu štetu od 3.648.303 kune.
Protiv Radoševića se vodi još nekoliko postupaka u Hrvatskoj, a nekoliko tužbi zbog privatizacijskih sporova pokrenuo je i on sam.
