Ukrajinac Sergej Nikolov, mornar iz Odese i jedan od trojice preživjelih članova posade broda Bourbon Rhode, čiji je kapetan Dino Miškić nestao u havariji na Atlantiku prije dvije godine, dobio je s još dvojicom kolega sudski spor protiv vlasnika broda, koji mu je dužan isplatiti mnogo veću odštetu od ranije ponuđenih 4000 dolara.
Podsjetimo, 26. rujna 2019. u Atlantskom oceanu njihov je brod zahvatio uragan Lorenzo. U havariji su nestala sedmorica pomoraca, među kojima i kapetan Miškić, a od petorice koja su uspjela ući u splav za spašavanje, preživjela su samo trojica koja su tužila tvrtku Bourbon.
Brod uopće nije smio isploviti
Visina odštete trojici mornara nije poznata, kao niti informacija jesu li odštete dobile i obitelji sedmorice nestalih mornara, među kojima je i Miškić. Kasnijom istragom utvrđeno je kako Bourbon Rhode uopće nije smio isploviti iz Las Palmasa zbog katastrofalnog stanja u kojem se nalazio. Drugog dana plovidbe pokvarila se oprema za satelitsku komunikaciju, zbog čega je pitanje je li Miškić uopće dobio podatak da je uragan Lorenzo ojačao na najrazorniju, petu kategoriju.
Utvrđeno je i kako je na prvi Miškićev poziv u pomoć odgovoreno tek nakon 74 minute, a ni uređaj koji omogućuje određivanje položaja broda u nevolji nije spasioce doveo do olupine broda. Štoviše, splav su primijetili tek iz helikoptera, četrdesetak nautičkih milja od zadnje zabilježene pozicije broda.
"Svaki član posade koji je bio na tom brodu, a koji očigledno nije bio sposoban za plovidbu, morao je imati ugovor o radu sa svojim poslodavcem. Taj ugovor o radu se poziva na nacionalni kolektivni ugovor vlasnika broda. A, ta oba ugovora (ugovor o radu i kolektivni ugovor) moraju biti u skladu s Konvencijom o radu pomoraca iz 2006. godine", objasnio je za Slobodnu Dalmaciju stručnjak za pomorsko pravo i profesor na Pravnom fakultetu u Splitu Dragan Bolanča.
Odštete obiteljima
Ako je brod zaista bio u toliko lošem stanju, objašnjava Bolanča, odgovornost za havariju snosi brodar. "U tom kolektivnom ugovoru su odštete propisane po rangu, odnosno zvanju u službi. Tako za smrt zapovjednika, supruga zapovjednika mora dobiti iznos od 120.000 američkih dolara, a svako maloljetno dijete dobiva po 17.000 dolara. Supruga prvog časnika palube za slučaj smrti dobiva 80.000 dolara, a i njegova maloljetna djeca dobivaju odštetu, ali manju od 17.000 dolara, koliko dobivaju djeca zapovjednika. U slučaju smrti ništa se ne mora sudu dokazivati, ali ako je u pitanju invalidnost, tada se ona mora dokazati medicinskom dokumentacijom, nakon koje sud donosi presudu", pojasnio je profesor.
Uz navedeno, djeca imaju pravo na troškove školovanja, odnosno studiranja, a supruga ima pravo na naknadu dok ne pronađe posao. Ako je nesposobna za rad, naknadu će dobivati do mirovine. Sudac koji donosi odluku o odšteti nema kapacitete utvrditi kakvo je psihičko i fizičko stanje preživjelih pomoraca, ali i njihovo stanje u trenutku nesreće. Tomu služe vještaci.
"Od nalaza vještaka (liječnika) ovisi i visina neimovinske odštete koju je štetnik dužan platiti, a ovi preživjeli pomorci s ovog broda zasigurno su imali, u trenutku tragedije, enormnu psihičku bol i strah. Naravno, važno je napomenuti da u slučaju ovakve tragedije tvrtka koja je vlasnik broda neće pretrpjeti nikakvu novčanu štetu, već će novac obiteljima poginulih ili nestalih članova posade ili preživjelim članovima posade isplatiti osiguravajuće društvo P&I (klubovi zaštite i naknade), kod koje su pomorci osigurani", zaključuje Bolanča.
Pravno gledano, ako je pomorac nestao, smatra se poginulim, osim ako poslodavac na čijem je brodu plovio osporava njegovu smrt. Tada se ona dokazuje u izvanparničnom postupku.
