"Dico moja, ne bojte se i ne brinite se za mene, mene će čuvati naši susidi. To su dobri ljudi, a vi pozdravite oca i recite mu da ću i ja brzo biti s vama."
Tim dramatičnim riječima oprostila se u utorak, na splitskom groblju Lovrinac, Ljubinka Stamenov od svojih sinova Aleksandra Bugija i Milana Mikija Stamenova. Pokopu braće Stamenov, posljednjem činu "mosorske tragedije" koja se u subotu odvijala u blizini Planinarskog doma na Mosoru, prethodio je ništa manje dramatičan odlazak HGSS-ovaca kod gospođe Ljubinke i priopćavanje vijesti da su joj oba sina preminula, piše Slobodna Dalmacija.
"Ništa teže u životu nisam doživio. Jedino s odlaskom kod gospođe Stamenov mogu usporediti kornatsku tragediju. Kada smo postali svjesni što se dogodilo Bugiju i Mikiju, trebalo je smoći snage i otići to reći njihovoj majci. Ta nezahvalna dužnost dopala je mene, Vinka Prizmića, našeg dr. Munivranu i jednog Bugijeva prijatelja. Otišli smo oko 22 sata u subotu. Vjerujte, trebalo je smoći ogromnu snagu da nešto tako učinimo", kazao je Srđan Vrsalović, pročelnik helikopterske komisije Hrvatske gorske službe spašavanja.
Kada su došli pred stan Ljubinke Stamenov, nekoliko minuta, dugih kao vječnost, nisu mogli ući u stan.
"Pozvonili smo i čekali. Vidjeli smo da gospođa Ljubinka ne otvara vrata, već gleda kroz špijunku da vidi tko zvoni u, za nju, neobično doba večeri. Kad nas je prepoznala, otvorila je vrata. Bila je jako zbunjena i nije znala zašto smo došli tako kasno. Kada smo ušli, rekli smo joj da sjedne i progovorili s njom nekoliko kurtoaznih riječi. Gledala nas je u nevjerici, isto kao da je sumnjala da se neko zlo dogodilo. Tada smo joj rekli da je Milanu pozlilo na Mosoru i da je preminuo, a ona nije vjerovala. "Nije to istina, vi mi ne govorite istinu", govorila je. Sada joj je trebalo reći i za Bugija. Nismo to htjeli odmah kazati, već smo pričekali neko vrijeme. Vjerujte, te minute, one su bile vječnost, to je nešto najstrašnije kada roditelju morate reći da mu je dijete umrlo ili poginulo. Ne daj Bože nikome tako nešto", kazuje Vrsalović.
POGLEDAJTE JOŠ:
>> Oproštaj od 'ljudina': pola Splita ispratilo dvojicu braće nesretno stradalih na Mosoru
>> Velika tragedija na Mosoru: poginula dvojica iskusnih planinara
Nakon nekog vremena Ljubinki su morali reći i za Aleksandra Bugija.
"Ne znam uopće kako smo to uspjeli izgovoriti. Kada smo joj rekli da je i Bugiju pozlilo i da je i on umro, nevjerica je bila još veća.
"Zar oba, pa kako oba? Vi ne govorite istinu", stalno je ponavljala, a nama su suze navirale same. Ne možeš ih kontrolirati i ne možeš prestati plakati. Ipak, zbog nje smo morali ostati koliko-toliko pribrani. Još smo malo posjedili nakon čega smo otišli svojim kućama. S gospođom Ljubinkom su ostali njezini susjedi, ljudi koji će brinuti o njoj, kao što su cijeli život njezini sinovi brinuli o svima u susjedstvu", kaže Vrsalović, piše Slobodna Dalmacija.
