"Molim vas da moje bubrege darujete mojoj prijateljici", glasi poruka koju je Mario Novak napisao prije nego je skončao život pod kotačima vlaka. Taj je fotograf posljednjih godinu dana živio u sjeni tragedije nakon što je automobilom usmrtio glazbenoga kritičara Darka Glavana, piše Večernji list.
Mario je legao na prugu i položio glavu na tračnice kako bi bio siguran da će tijelo ostati sačuvano, zbog bubrega koje je namijenio dobroj prijateljici kojoj je potrebna transplantacija. Prijateljica ipak neće dobiti bubreg jer je smrt bila trenutačna, a organi – neupotrebljivi.
"Eto, i ta je njegova smrt bila simbolična, kao da je sažela sve što je u životu radio: imao je veliki plan koji je propao", kazao je Marijev brat Silvio Novak. On je, pak, hrvatskoj javnosti postao poznat kad mu je prije osam mjeseci umrla supruga Silvana, hrabra majka čija je teška bolest potresla Hrvatsku.
Silvio Novak kaže da ne želi opravdavati brata, ali da ga bole optužbe iznesene posljednjih nekoliko dana. Želja mu je da se shvati da brat nije bio jednodimenzionalan.
"Ne mogu pokopati brata kao kriminalca. Čujte i njegovu priču. A ona je ostala na pruzi", kazao je Silvio.
U razgovoru za Večernjak Novak je kazao i kako mu je brat bio osobenjak, boem, katkad teška osoba, imao je i dugove, ali – nije bio kriminalac.
"Napravio je monografiju o Hrvatskoj koja ga je stajala glave. Želio je izuzetan print, tiskao ju je u talijanskoj tiskari Ralf Lauren. Pregledavao je svaki detalj, svaki ton, želio da boje budu savršene. Zadužio se, kuću je stavio na hipoteku. Govorili smo mu, pa zašto tiskaš u 10 tisuća primjeraka, pa gdje ćeš to prodati. I to po 500 – 600 kuna. Nije slušao. Uvijek je ulazio u megalomanske projekte, otud i dugovi. Znali smo mu govoriti, stani na loptu, skrasi se...", ispričao je Silvio.
Silvio kaže i kako je nakon nesreće i presude njegov brat pao u depresiju i uzimao lijekove.
"Ustanovljeno je kako je vozio 65 na sat na otvorenoj cesti. I da, stao je pošto je udario čovjeka, imao je krv na košulji. S njim u autu bila je prijateljica, medicinska sestra. Pregledali su tijelo. Bio je mrtav. Potom je odvezao djevojku kući. Prigovarao sam mu zašto nije ostao, osuđivao sam ga. A onda, nije se skrivao. Parkirao je auto ispred kuće, uzeo vino i čekao da dođu po njega", ispričao je o nesreći koja se dogodila 14. srpnja 2009. godine.
Financijski je Mario stajao iz dana u dan sve lošije: nisu mu plaćali, izbjegavali su ga. Posljednji projekt na kojem je radio bio je u ludbreškom svetištu, gdje je izrađivao monstrancu za zavjetnu kapelicu.
"Angažirao je statičara, arhitekta... A onda je u četvrtak Poglavarstvo odlučilo da može nastaviti posao, ali da treba naći sponzora, a posao je otišao "poznatom" poduzetniku. Teško je to prihvatio", zaključio je Silvio.
Mario se pod vlak bacio u subotu. Na prugu je legao odmah iza kapelice.
