Bio je to samo još jedan običan dan na Fejsu. Smanjila sam doživljaj na toj društvenoj mreži pa su se i moje aktivnosti prorijedile.
A onda je došao taj dan - 17. lipnja 2021. godine kada se pojavio ON. Stigao je zahtjev za prijateljstvo od naočitog muškarca "imena" Md Hossain. Provirim mu na profil i imam što za vidjeti. Osim fotografije zgodnog lika (iako baš i nije moj tip) zabljesnula me i fotografija ogromnog bračnog kreveta posutog ružinim laticama koje iscrtavaju srce. To je krevet koji ne poziva na seks. To je krevet koji poziva na nježnost, romantiku, ali i intimu koja nije ograničena samo na sirove strasti.
Vidim da je vojnik i da je u Libiji, točnije u Benghaziju. Inače je iz Dallasa. Pa što jedna žena može više poželjeti? Tako nježan, tako romantičan, a opet muževan i hrabar. Pa zbog takvog bi udata ostavila i muža i domovinu, a kako se ne bi jedna usamljena podala?!
Prvo što sam pomislila je bilo: "Ljubavi, baš tebe sam čekala. Baš o jednom takvom sam maštala. I pojavio si se ti."
I nemojte misliti da lažem. Doista sam čekala takvog, ali moje namjere nisu bile ni blizu romantici. Kao što nisu bile ni njegove.
A on je na mene slučajno nabasao.
Baš takvog sam ja čekala...
Ni sama ne znam koliko sam tekstova napisala o ženama koje su prevarili lažni američki vojnici koje su "upoznale" preko Facebook-a kao i upozorenja policije da ne nasjedaju na takve laži. Nažalost, još uvijek ima onih koje "padnu" na priču i ostanu bez pozamašne svote novca.
Zato sam ga čekala. Željela sam se iz prve ruke uvjeriti što to oni pišu i kakva je to priča koja nagna žrtvu da nepoznatoj osobi plati i do nekoliko desetaka tisuća eura. Ovisno o mogućnostima. Pojedine su čak kredite podizale.
Iako sam mislila otvoriti novi profil kako bih dočekala budućeg muža i njegovo bogatstvo, mjeseci su prolazili, a ja nikako da to učinim. Malo me bilo strah da me na mom profilu neće zatražiti prijateljstvo jer piše da sam novinarka. No, sada sam se uvjerila koliko daleko ide njihova bahatost i sigurnost da im nitko ništa ne može.
Moja profesija ga nije impresionirala. No, budimo iskreni, odavno je to već tako i to ne samo među "američkim vojnicima u ratnim zonama".
I još nešto, prije nego li se netko naljuti zašto sam zamaglila lice prevarantu, moram naglasiti da je fotka sigurno ukradena i da to nije čovjek koji stoji iza ovog slučaja.
Prihvatila sam prijateljstvo, a on, poduzetan i već smrtno zaljubljen (iako bi bilo logičnije da je smrtno ranjen s obzirom na poziciju s koje "nišani"), odmah šalje poruku u messinger. Pristojno pozdravi i časa ne časi. To me ne čudi jer ipak je on čovjek od akcije. Njemu kao vojniku je borbeni juriš u krvi. Služi se google prevoditeljem.
"Da li ti je itko ikada rekao da si najljepša žena na svijetu?", pita laskavo, a ja skromno odgovaram: "Da."
Nakon samo nekoliko izmijenjenih poruka, već sam doznala da je godinu u ratnoj zoni i da je poslao zahtjev za mirovinom, da je udovac i da ima kćerkicu. Žena mu je umrla od karcinoma i bila je najdivnija osoba na svijetu. Kao da to nije dovoljno pa je još i odrastao kao siroče bez roditelja koji su poginuli u prometnoj nesreći, kod nekakvog ujaka. Tko bi, zaboga, imao srca odbiti čovjeka kojeg život ne da nije mazio, već ga je bičevao. Iako ni pod koju cijenu to ne bi smio činiti, ima veliko povjerenje u mene pa mi šalje fotke "kćerkice" i "svoje" velebne kuće ispred koje je parkiran BMW. Kakav klišej.
"To sam znala čim si mi poslao zahtjev", mislim si, ali mu to ne pišem.
Ubrzo zahtjeva da se iz messingera preselimo na google talk. Pitam ga zašto toliko navaljuje. Objašnjava da vojska brani društvene mreže i da bi mogao ostatak života provesti u zatvoru ako ga "ulove". Ah, stvarno sam ograničena i sebična. Čovjek mog života je svoj život dao na raspolaganje cijelom svijetu, a ja sad jamram i istjerujem mak na konac oko tako prizemnih stvari. Iako, budimo realni, sam ga i ja htjela strpati u zatvor.
Osim toga, upravo "vojska" je izlika zbog čega ne smije ostvariti videopoziv čime u startu onemugućuje želju zaljubljene žene koja bi barem na minutu željela vidjeti svog junaka i muškarca s kojim će stati na "ludi kamen" te ostatak života provesti u ljubavi, romantici i bogatstvu. Ali ratna zona ima i još jednu svrhu, a do toga ćemo već doći.
Brzo otvaram novi mail i dopisivanje se nastavlja. Već u prvih nekoliko dana primjećujem da se prilagodio mojoj vremenskoj zoni. Svako jutro dočeka me romantična (čitaj: bljutava) poruka s prigodnom pjesmom.
Javlja se oko podneva i dopisivanje traje otprilike do 19 sati. Tada ga obično trebaju nadređeni pa mora otići. U rat. Javlja se opet navečer pa dopisivanje traje do dugo u noć (čitaj: do kad se ja ne onesvijestim od umora i muke).
Poruke su generičke i odavno smišljene. Vidi se da šalje šprancu, a na moja pitanja ne odgovara već nastavlja po svom. Jer ovo je faza u kojoj je on toliko zagrijan da me zavede i da što prije dozna sve o meni pa između romantičnih poruka stigne i pokoja s pitanjem čime se bavim, imam li svoj stan i koji auto vozim.
Čak mi se u nekoliko navrata učinilo da ta banda prevaranata ima angažirane ljude koji imaju radno vrijeme.
Nije sve išlo glatko...
No, da budem potpuno iskrena nije sve išlo baš glatko. Naime, svi koji me imalo poznaju, znaju da mi romantika i strpljenje nisu jača strana. Za mene je romantika kad mi frajer po kiši peče roštilj, a strpljenje kad mi glasnogovornik neke Policijske uprave kaže da nazovem malo kasnije, a ja nazovem za minutu. Budimo realni, minuta doista jest "malo kasnije".
Tako sam treći dan dopisivanja shvatila da su moji odgovori kratki i djeluju nezainteresirano. Često jednosložni ili sam koristila krnje rečenice. To tako neće ići ako mislim ubrzati stvar. Kap koja je prelila čašu je bila kada mi je poslao srcedrapateljsku Celine Dion i "My heart will go on", a ja njemu Davida Guettu feat. Kid Cudi "Memories". To je bio trenutak kada sam definitvno shvatila da idem u krivom smjeru. Nije baš najzgodnije čovjeku koji te već naziva majkom svoje kćeri kao najdražu pjesmu poslati onu koja govori o bančenju.
Tražim pomoć prijateljice. Jedna je cijepljena od romantike baš kao i od Covida-dvostruko, pa se javljam onoj senzibilnijoj. Doslovno mi je telefonom diktirala odgovore. Onda me malo ulovio strah da će mu biti sumnjiv takav nagli preokret. No, to njega uopće nije zabrinjavalo.
'Pošalji mi sliku svoje firme'
Nastavio je u romantičnom tonu, a ja sam njega držala u uvjerenju da imam malu firmu koja dobro posluje, dva stana u Zagrebu i VW Golf da ne budem i ja klišej pa mu na njegov BMW odgovorim Mercedesom. Rekla sam mu i da sam studirala povijest. To mi se nekako romantičnim učinilo iako mi sad pada napamet da sam mogla reći da sam završila muzičku akademiju i da sam pravi virtuoz na harfi. Ali i ovo je prošlo.
A onda je tražio fotografiju moje firme i ureda. S obzirom da nisam lopov kao on i ne kradem fotke po internetu, ulovila me panika, ali ne zadugo. Poslala sam mu fotku svoje terase i laptopa na stolu. Pojasnila sam da zbog pandemije radimo od kuće. Ali je i dalje inzistirao. Tada sam mu poslala fotku bivšeg ureda koji više ne postoji i na kojoj se vidi samo nekoliko praznih stolova. Točnije-ćoškovi tri stola. Izvukla sam se tako što sam rekla da je u firmi strogo zabranjeno bilo kakvo fotografiranje i snimanje. To je bilo dovoljno.
E sad više stvarno ne mogu!
Prošlo je 12 dana i koliko god sam ja hinila zaljubljenost i ogromnu brigu za njegov život, molila Svevišnjeg da mu se nešto ne dogodi, svako malo sam pitala mogu li mu ja kako pomoći nadajući se da će već jednom spomenuti tu silnu lovu koju ima i koju će baš meni poslati, on nije reagirao.
Nastavio je u revijalnom tonu o sudbini, srodnim dušama, zahvaljivao nebesima što me upoznao, zvijezdama na nebu ispisivao moje ime, govorio mi kako je svojoj kćerkici pričao o meni i da me ona već naziva majkom. Sanja o danu kada će me držati u svom naručju i romantičnoj večeri uz svijeće na kojoj ćemo se držati za ruke...
Ta večera me malo zabrinula jer ne možeš staviti hranu preda me, a onda mi držati ruke. Čime ću jesti?! To je mučenje, a ne romantika.
Ipak, sve sam ja to nekako izdržala i prigodno odgovarala, ali me već debelo hvatao umor, a strpljenje je bilo pri kraju. Pa ovo može mjesecima trajati!
Kako bih ubrzala stvar, jer moram i na godišnji između ostalog, nakon jedne divne i preosjećajne odjavne poruke, idući dan mu se nisam javljala. Stiglo je nekoliko njegovih poruka gdje vapi za mnom.
A onda sam mu se odlučila javiti pa sam mu napisala (po instrukcijama prijateljice) da su me toliko obuzeli osjećaji, da nikada nisam doživjela toliku ljubav i romantiku da sam se naprosto uplašila. Da me jeza lovi kada se sjetim u kakvoj je opasnoj zoni i da ne mogu više podnijeti taj strah za njegov život. Napisala sam da me ubija pomisao da ga izgubim i da je bolje da se "raziđemo".
Napokon stiže lova
To je bio pun pogodak. Već isti dan me obavještava da je dobio rješenje o umirovljenju. Pa koliko moraš biti glup?! Doduše, u ovom slučaju više vjerujem da je riječ o bahatosti prevaranata.
E, sad tu vojska i ratna zona opet imaju svoju ulogu. On, naime, ima ušteđevinu do koje ne može doći jer se nalazi u ratnom okruženju na tajnoj misiji. S obzirom da ima samo kćerkicu od sedam godina, nema nikoga kome bi to mogao poslati. Najlogičnije rješenje sam ja. Ipak sam ja njegova buduća supruga.
Šalje fotku neke kutije pune novca i objašnjenje.
Pravim se luda i malo me strah tolike odgovornosti.
Ne da se smesti. Moli me da mu pognem i uzmem njegove pare. To još nisam doživjela, moram priznati, da me netko moli da mu uzmem pare.
Uporan je i traži da mu pošaljem svoju točnu adresu i broj telefona. Uvjerava me da je tvrtka koja će mi dostaviti paket brza i sigurna. Popuštam i još malo glumim.
Ovdje opet dolazi do izražaja bahatost prevaranata. Naime, da su samo u Google upisali adresu odmah bi im se pokazalo da su adresa i broj telefona od Ravnateljstva policije RH. (op.a. E-mail je moj, ali nemojte mi slati poruke jer je bio rezerviran samo za "američke vojnike" tako da više ne postoji.)
O svemu obavještavam policiju
Ubrzo stiže prvi e-mail. Sad kad se već bližimo velikom finalu, šaljem e-mail MUP-u u kojem pojasnim što radim i jesu li zainteresirani uključiti se. Pitam i koliko takvih slučajeva prevare bilježe u svojim statistikama u posljednjih pet godina te koliko su ih riješili. Odgovor je doista brzo stigao. Malo je reći da sam se osjećala kao da je iznad mene proletjela ptica i baš mi se na glavu "istovarila".
Odgovor prenosim u cijelosti:
"Poštovana,
vezano uz Vaš upit, obavještavamo Vas kako se za pojedine pojavne oblike kaznenih djela ne vodi zasebna statistika, stoga ne raspolažemo podacima koje tražite.
Međutim, ovakav je način počinjenja kaznenog djela Prijevare prisutan još unazad nekoliko godina te policija opetovano upozorava građane da ne nasjedaju na primamljiva obećanja koja im se nude putem društvenih mreža u komunikaciji s nepoznatim osobama.
Vrlo je često riječ o počiniteljima koji dolaze iz drugih država i često su nedostupni hrvatskim redarstvenim i pravosudnim tijelima, tako da je i kazneno-pravni progon tih počinitelja otežan.
Ukoliko raspolažete s informacijama o mogućem počinjenju kaznenog djela pozivamo Vas da navedeno prijavite u nadležnu policijsku postaju, odnosno upravu prema mjestu Vašeg prebivališta."
U redu. Shvaćam. Prepuštena sam sama sebi. Ali ipak sam u boljoj poziciji od nesretnica koje su prevarene, a onda prepuštene same sebi, očito.
U pomoć priskače još prijatelja
S obzirom da sam daleko od geeka o svakom idućem koraku obavještavam dvojicu prijatelja koji se bolje (iako je to daleko preslaba riječ) od mene snalaze u informatici. Ne želim slučajno otvoriti neki e-mail koji skriva zamku iako znam da ovi "operiraju" unutar internetskih prijevara, ali su fokusirani na tzv. "romantičnu prijevaru" u kojoj žene same šalju novac. Ipak, opreza nikad dosta. Možda su i oni s godinama "uznapredovali".
Moj "budući suprug" je jako zainteresiran i napet pa ga smirujem riječima da sam potvrdila točnost navedenih podataka. Ne zna da je stvar već provjerena i da znam da nema nikakvog paketa. Da se razumijemo, znala sam to i unaprijed, ali zašto ne dokumentirati?
E, sad je na meni red da pošaljem lovu...
Ubrzo stiže drugi e-mail. Pišu da su "potvrdili adresu". Možeš si mislit - adresu policije. A stigao je i cjenik. Ako želim dostavu unutar 24 sata trebam platiti 8.200 eura. Ako ipak imam strpljenja još koji dan pričekati toliko bogatstvo, cijena je nešto niža.
Proslijedim mu e-mail i pitam što sad? Jako je iznenađen i razočaran, ali ne odustaje.
Govorim mu da nemam toliko novca, ali se ne da smesti. Čak mi pokušava i grižnju savjesti nabiti. Nagovara me da posudim novac ili dignem kredit u ime "naše beskrajne ljubavi", koja usput budi rečeno, traje dva tjedna on-line.
Gotovo je! Prekidamo zauvijek
Nakon ove zadnje poruke sam obrisala e-mail i blokirala ga u messingeru. Dalje nije imalo smisla. Pokušao bi me nagovoriti da prodam auto da sam nastavila s dopisivanjem. Ionako nisam namjeravala platiti niti lipe tom prevarantu, a sumnjam da samo jedan stoji iza svega ovoga.
Da sam kojim slučajem platila "dostavu" paketa, taj paket bi u međuvremenu negdje zapeo pa bih trebala platiti još, pa bi on imao problema s izlaskom iz ratne zone pa bih trebala opet platiti i tako unedogled koliko god sam "voljna" i imam mogućnost plaćati tražene cifre za spas voljenog čovjeka.
Razmišljala sam da li da im pošaljem ovaj tekst, ali ne želim da mi se banda smije iza leđa kada pročitaju da su "nedostupni hrvatskim redarstvenim i pravosudnim tijelima, tako da je i kazneno-pravni progon tih počinitelja otežan" i tako im dati podstreka da još više navale na potencijalne žrtve u Hrvatskoj.
