Djelatnik Hitne pomoći Tomislav Petrušić koji je sudjelovao u pokušaju spašavanja 6-godišnje djevojčice koju je u nedjelju pregazio traktor kod Daruvara napisao je potresan status na Facebooku, piše Danica.hr. Tragična nesreća dogodila se u nedjelju oko 8.45 u Trojeglavi kada se 39-godišnjak na traktoru, na koji je bila priključena poluprikolica, vozio u rikverc. U jednom se trenutku iza priključnog vozila našlo dijete. Nažalost, djevojčica je pregažena.
Policija je priopćila da je dijete zbog dobivenih ozljeda prevezeno u pakračku Županijsku bolnicu, no da je nažalost preminulo. Portal Danica.hr. prenio je status zaposlenika Hitne pomoći:
'Nagledao sam se svakakvih tragedija, prešao sam se da ne može biti gore'
"Jučer sam se raspao psihički i emocionalno prvi put u ovih 18 godina kako radim u hitnoj. Plakao sam za vrijeme intervencije kao malo dijete jer nismo mogli ništa (osim plakati). Do sada sam se nagledao svakakvih tragedija i nakon svake od njih sam bio siguran da je to to i da gore od toga ne može biti. Prešao sam se.
Zlo ovog svijeta je prejako za čovjeka, koliko god da se trudiš ostati priseban i profesionalan desi se nešto što te jednostavno izuje iz cipela. Na terenu sam do sada doživio svašta, strašne prometne nesreće s više poginulih i ozlijeđenih. Pružao sam pomoć jednome dok je mozak drugoga curio po meni. Čekao da vatrogasci dignu kamion s auta očekujući da su u njemu troje djece i tata.
Popeo se među prvima na brdo kad je pao avion u Daruvaru i vidio scene koje niti jedan film ne može dočarati. Gledao kako ljudi umiru od uboda pčele, kako elevator reže majku u dvorištu pred obitelji. Traktore koji se prevrću na ljude. Stradale motoriste i pješake. Bilo je situacija kada danima nisam mogao jesti ono što se grabi šefljom i izbiti miris krvi iz nosa. Svašta sam vidio, a to sam samo ja.
Svatko od nas 2000 u HR koji trenutno radimo ovaj posao ima sličnu priču. Oni koji su u ovom poslu duže od mene mogu i knjigu napisati što su sve prošli. Radimo posao koji nije baš normalan, posao koji te ubija polako psihički, fizički, duševno. Za nas ne postoji neradna nedjelja niti bilo koji blagdan. Mi vam s tim nemamo problema.
'Trebao bih ovaj posao raditi još 22 godine, a već sada nisam normalan'
Moje kolege i ja trebamo raditi ovaj posao 40 i kusur godina, a od nas se očekuje da ostanemo normalni, profesionalni, ljubazni i da ispunjavamo želje i željice onih koji nas plaćaju! Jer onaj koji te plaća, njemu je dozvoljeno da ti pijan psuje mater, prijeti ti batinama, razbija ti po sanitetu, ambulanti…
Dok se od tebe očekuje da se smješkaš i budeš sretan jer, eto, radiš. Uostalom, koliko god da voliš ovaj posao radiš ga jer živiš od njega. Policija i vatrogasci imaju beneficiju na radni staž, a mi hitnjaci smo zadnja rupa na svirali kada su u pitanju bolji uvjeti rada. No kad zagusti, većinom se sviralo okrene pa zadnji postane prvi.
Osobno bih trebao raditi ovaj posao još 22 godine, a već sada nisam normalan. Za mog poslodavca ja sam samo broj, da se sutra razbolim ili završim na psihijatriji, on će si naći drugu žrtvu koja će biti sretna da ima posao i da se može davati za druge dok i on sam ne izgori. A mene će moja obitelj ovakvog ludog trpjeti ostatak života.
Uostalom, sve se na kraju svede na obitelj, i jučer nakon te tragedije, prvo me je nazvala moja Latica koja isto ima 6 godina i pitala 'Tata, jeste danas koga spasili?' Morao sam joj reći da nismo. Nažalost, nismo…", napisao je u statusu Petrušić.
