Četvrtooptuženom Vlatku Miličeviću, koji je u bijegu, sudi se u odsutnosti, a postupak protiv Saše Savinovića preuzelo je pravosuđe Bosne i Hercegovine.
Suđenje je završeno saslušanjem okrivljenih, oštećenog Ante Jelavića i čitanjem iskaza svjedoka iz istrage.
Vlado Ćurić je izrazio kajanje za organiziranje otmice Jelavića kojeg su 8. travnja 2008. u zagrebačkom naselju Utrinama natjerali da uđe u automobil i prebacili ga u BiH. Kazao je da mu se tijekom otmice "nešto preokrenulo" pa je Jelaviću rekao da će nastojati da sve dobro završi te mu je otkrio svoj identitet. Kasnije je morao otići iz kuće u blizini Rame, gdje je Jelavić bio zatočen, no ostavio mu je ključ od lisica. Jelavić je za to vrijeme pobjegao, a okrivljeni je rekao da mu nije jasno kako Jelavić nije primijetio ključ.
Mario Miličević je detaljno iznio svoju obranu, rekavši da je on pronašao vozača (Savičević), a da je Ćurić bio zadužen za financiranje otmice i prelazak granice. Ćurića je optužio i da je za vrijeme rata u BiH ubio čovjeka za kojeg je on (Miličević) bio odgovoran. Njih dvojica bili su pripadnici Kažnjeničke bojne HVO-a kojom je zapovijedao haaški osuđenik Mladen Naletilić Tuta, a Miličević je bio i jedan od šestorice Hrvata iz BiH koji su oslobođeni optužbe za ubojstvo doministra MUP-a Federacije BiH Joze Leutara autobombom u Sarajevu 1999.
Miličević je Jelavića optužio da je kriminalac te da je preko generala HVO-a Ivana Andabaka s još nekim osobama naručio izradu eksplozivne naprave kojom je kasnije ubijen Leutar.
Jelavić je, pak, kazao da je to neistina te je ostao pri ranijem iskazu u kojem je opisao način bijega iz kuće u okolici Rame i ilegalni prelazak u Hrvatsku.
Miličević je za Jelavića rekao da je bio upleten u sve malverzacije, poput šverca droge i cigareta. "To je jedan čovjek koji je na krvi hrvatskih branitelja gradio svo svoje bogatstvo", kazao je, dodavši da Jelavića poznaje od 1993.
Istaknuo je da njegov motiv za otmicu nije bio novac nego da se Jelavić izruči vlastima BiH koje ga traže jer je 2005. nepravomoćno osuđen na deset godina zatvora zbog pronevjere novca koji je iz Hrvatske stizao kao pomoć Hrvatima u BiH.
Ispričao je i da je o otmici Jelavića s Ćurićem počeo razgovarati u siječnju prošle godine i da su svi sudjelovali u višemjesečnom praćenju Jelavića, osim njegovog sina Vlatka Miličevića koji je trebao Jelavića ubaciti na zadnje sjedište automobila. Prije otmice imali su i jedan propali pokušaj, a izrazio je čuđenje što ih policija nije otkrila dok su prelazili granicu i pričali na mobitel.
Prgomet je rekao da je znao za otmicu ali u njoj nije sudjelovao.
Obrane su zatražile oslobađajuće ili što blaže presude.
