Danko Končar prvi je put spominjao kupnju hrvatskih brodogradilišta još 2009. godine. Tu vijest mnogi su dočekali kao spas jer se činilo, slično kao i sada, da posrnulim brodogradilištima spasa nema. Govorio je kako brodogradnju u Hrvatskoj treba održati te ulagati u nova radna mjesta. Četiri godine kasnije preuzeo je Brodotrogir rekavši kako može dovesti u red stanje u toj tvrtki.
Ovog proljeća njegova je firma ušla i u Uljanik i 3. maj. Sam za sebe je rekao kako je u priču s brodogradnjom ušao sasvim slučajno. Naime, nakon nekih neuspjelih ulaganja u domaći turizam, javio se na projekt Brijuni rivijera te je Uljanik plovidbi predložio da u to uđu kao partneri.
"S njima sam otvorio i priču o brodarstvu. To je zapravo usko vezano uz moj osnovni biznis jer imam jako dobar ugovor s Kinom o prodaji kroma iz mojih južnoafričkih rudnika. Za transport mi treba osam brodova, kupio sam samo jedan. Preko ljudi iz Plovidbe došao sam i do čelnih ljudi Uljanika. Oni su me navukli na brodogradnju", rekao je svojedobno Končar.
Danko Končar
Djetinjstvo nije bilo lako
Svoju priču ispričao je već nekoliko puta, pa tako znamo da je Danko Končar rođen u Zagrebu gdje je i odrastao, no u prilično nezavidnim uvjetima. Hrane nije bilo puno, a odjeću je dobivao iz međunarodne humanitarne pomoći. Prvi vlastiti biznis pokrenuo je još za vrijeme faksa kad je iz Njemačke nabavio stroj za kopiranje ahitektonskih nacrta. Posla je, kaže, imao dosta, jer su mu mnogi prijatelji studirali upravo arhitekturu.
Na tome je zaradio ozbiljan novac, a u međuvremenu je diplomirao elektrotehniku te se zaposlio na tom fakultetu kao asistent. Potom je radio i kao šef održavanja elektrotehnike u Vjesniku nakon čega je otišao u vojsku.
Uskoro se zapošljava, odnosno, biva postavljen za direktora u tvrtki Jugoturbina Commerce (koju je vodio njegov rođak), koja se bavila uvozom i izvozom cijelog niza proizvoda potrebnih raznim jugoslavenskim tvrtkama. Godine 1976. završio je u zatvoru zbog uzimanja provizije od prodane robe koju su domaće tvrtke izvozile preko njega u inozemstvo. Takvo što je onda bilo zabranjeno te je Končar odradio osam godina zatvora.
22.12.2014., Trogir - Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanovic prisustvovao svecanosti porinuca tankera novogradnje 325 u brodogradilistu tvrtke Brodotrogir d.d. Danko Koncar. Photo: Ivana Ivanovic/PIXSELL
Prvi milijun
I danas kaže da ono za što je bio osuđen nije bila istina, no vrijeme iza rešetaka je iskoristio da napiše doktorsku disertaciju i nauči engleski. Ubrzo nakon izlaska iz zatvora odlazi u inozemstvo gdje, je, kaže, na prodaji japanskih strojeva, zaradio svoj prvi milijun.
A uskoro su se milijuni počeli gomilati, neki čak i preko noći. Tako je bar rekao svojedobno na HRT-u, da je nakon ulaganja u ruske obveznice preko noći zaradio 16 milijuna dolara. Problema s mafijom, čiji biznis je cvao nakon raspada SSSR-a, kaže, nije imao jer je bio u korektnim odnosima s tajnom službom.
"Procijenio sam da s FSB-om treba održavati normalan ljudski kontakt, a imaju i oni koristi od toga i danas su vlasnici pojedinih tvornica i proizvodnje. U to vrijeme nisam se ni s čime posebno isticao, nitko za taj novac nije znao, a obveznice smo kupili preko engleske tvrtke", rekao je.
Biznis s rudnicima
Milijune je ulagao u čitav niz sektora, no najisplativijim se pokazalo ulaganje u rudnike i rude. Sa svojom krovnom tvrtkom Kermas uložio je u nekoliko ruskih rudnika i tvornica i potom prešao u Južnoafričku Republiku gdje je opet, kaže, slučajno, postao vlasnikom 12 rudnika kroma.
Kupio je dionice od tadašnjih vlasnika rudnika iako je imao svega tridesetak milijuna. Ostatak do pola milijarde dolara dobio je od banaka i posudbom od onih koji su rudnike prodavali. S kroma je, nakon nekog vremena, proširio na nikal, željezo, titanij i vanadij.
Ulaganja u Hrvatskoj
S povratkom u Hrvatsku, prije 12 godina, bacio se i na neka domaća ulaganja. Osim brodogradilišta, ulagao je i u turizam te nekretnine zbog čega je završio na sudu s majkom našeg poznatog pjevača, Vinkom Cetinski. Protiv nje je podignuo prijavu zbog prijevare jer je, kaže, otkupljivala nekretnine po cijenama višima od realnih.
Ovih dana u medijima se pojavila priča kako Nadzorni odbor Uljanika, tijekom procesa odabira strateškog partnera, nije vrednovao sve pristigle ponude, već je glasovao prema unaprijed donesenoj odluci. Postoji i tvrdnja kako u ponudu Končarovog Kermasa, nije bilo ničega konkretnog što bi dokazalo da je on kao ulagač najbolji izbor za Uljanik.
Končar i Jakovčić
Plaćanje Jakovčiću
Kako smo danas doznali, Končar je bio kamen poticanja u Amsterdamskoj koaliciji te je zbog toga stranka Pametno odlučila istupiti. "Razlog za ovakvu odluku je duboko neslaganje oko problema Uljanika, a naročito oko uloge i odgovornosti istaknutih pojedinaca.
Imali smo najbolju namjeru sudjelovati u promicanju i ujedinjenju ideja liberalne demokracije s potencijalnim partnerima, ali oko nekih stvari ne želimo raditi kompromise. Neprihvatljivo nam je da je gospodin Jakovčić primao novac od firme u vlasništvu gospodina Danka Končara. To je direktan sukob interesa", stoji u njihovu priopćenju.
Končar u brodogradilištu Kraljevica
Osim što je bio član Nadzornog odbora Afarak Groupe sa sjedištem u Helsinkiju, u kojoj je najveći dioničar s većinskim utjecajem Danko Končar, Jakovčić je, naime, prema pisanju Indexa, u posljednjih pet godina primio 2,2 milijuna kuna od tvrtke u Končarovu vlasništvu. Otkriveno je i da je bio angažiran u Afaraku dok je još bio predsjednik IDS-a zbog čega se poziva i njega i IDS na odgovornost za Uljanik.
Jakovčić je ovih dana poručio kako je spreman preuzeti odgovornost, "ako je u nečemu pogriješio", no dodao kako 'ne želi odgovarati na podmetanja'.
Ne zna se koliko je težak
Danko Končar, u svakom slučaju, ostaje jedan od najbogatijih Hrvata iako se ne zna koliko je točno težak. Sam o tome ne voli govoriti, a kaže i kako nije brojio. Od nule je, tvrdi, počinjao nekoliko puta jer bi mu tek jedan od 1000 pokušanih poslova upalio.
