General Ivan Čermak posvjedočio je na sudu da ni danas ne zna što se dogodilo u selu Grubori u kojem su u kolovozu 1995. ubijeni srpski civili, zbog čega se sudi pripadnicima specijalne policije Boži Krajini i Frani Drlji.
Čermak, koji je u to vrijeme bio zapovjednik zbornog mjesta Knin i logistička podrška civilnim vlastima ispričao je na zagrebačkom Županijskom sudu da je od svojih časnika za vezu doznao da se poslije akcije čišćenja terena nešto dogodilo u Gruborima.
Časnici za vezu informaciju su dobili od pripadnika civilne policije UN-a koji su prijavili da se u tom zaseoku vidi paljevina. Čermak je kazao da je on drugi dan otišao "Vlakom slobode" u Split, a da su časnici za vezu samoinicijativno otišli na to područje jer nisu mogli dobiti podatke što se dogodilo.
Čermak je nakon povratka iz Splita krenuo u Grubore gdje je bio i zapovjednik specijalne policije Željko Sačić, pripadnici policije i krim tehničari. No, Čermak tvrdi da je on s ekipom HRT-a ostao na rubu sela jer se medije nije puštalo unutra dok policija ne obavi posao.
Izjavu medijima je, po iskazu Čermaka, trebao dati Sačić, no on se nećkao jer mu je bilo neugodno govoriti pred kamerama pa je Čermak, na Sačićev nagovor, dao izjavu za televiziju.
Čermak tvrdi kako je izjavio ono što mu je rekao Sačić da se dogodilo, odnosno da je došlo do sukoba specijalne policije s neprijateljskom vojskom i da je tom prilikom došlo do stradavanja civila i kuća.
Čermak je rekao kako nisu imali što skrivati i da su bili uvjereni da se provodi istraga u Gruborima, jer je tamo vidio krim tehničare.
Rasprava se nastavlia iznošenjem obrane Drlje i Krajine, a prvi
se Drljo obratio sudu.
"Ovaj postupak je najteži dio mog života, teži od bilo koje
akcije kroz koju sam prošao u ratu. Štogod da ja vama sada kažem,
bio bi možda pokušaj da prikažem sebe u nekom drugom položaju od
onog u ovom postupku. Ja znam da se kao optuženi mogu braniti
kako želim, ali ja to ne želim.
Mislim da ste vi kao vijeće utvrdili sve ono bitno što je
potrebno da donesete pravednu odluku.
Da ne bi mislili da ja taktiziram ili nešto skrivam, spreman sam
odgovarati na sva pitanja optužbe, obrane i sudskog vijeća",
rekao je Drljo.
Obrana ga je zatim upitala čega se sjeća od tog dana
25.8.1995.
"Mi nismo spavali u Gračacu, nego smo 25.8. ujutro krenuli iz
Lučkog, išli smo terencima u koloni. Prošli smo pored Gračaca i
došli u selo Ilići, nismo prošli kroz Knin. Zatim smo prošli kroz
šumu i došli do velikog polja, doline. Otuda smo pješice krenuli
prema Bašincu. Tu sam negdje vidio civile, ali nisam siguran jesu
li civili bili kod škole ili crkve... Zatim smo skrenuli u brdo,
popeli smo se na vrh do proplanka. Vratili se u vozila nakon 3
ili 4 sata. Možda smo prošli pored jedne ili dvije kuće.
Ali drugih civila, osim spomenutih - nisam vidio", odgovorio je
Drljo.
Također je opovrgnuo navode da je jedinica bila podijeljena u
grupe. Naglasio je kako je bila jedinstvena i da je njome
upravljao samo jedan čovjek, Josip Čelić. Drljo
je naglasio i kako nikada prije nije vidio kartu akcije te da je
smjer kretanja, u onoj koja stoji u spisu, lažiran.
"Mi smo to jutro krenuli osiguravati trasu kretanja Vlaka
slobode. Ja zapravo ne znam kako smo se na kraju našli na ovoj
Unsko-sanskoj pruzi. Ja nikad nisam vidio kartu te akcije. Prvi
put sam je vidio u spisu, a tu je lažiran smjer kretanja, upisan
naknadno nakon akcije. To ne odgovara našem stvarnom pravcu
kretanja. Kartu je eventualno mogao imat Čelić. On se negdje
tijekom akcije povukao, napustio akciju. Ne znam točno gdje, ni u
kojem trenutku", nastavio je svoje svjedočenje Drljo.
Drljo je rekao i kako nije vidio nikakvo paljenje i da bi se toga
sigurno sjećao da se dogodilo.
"Ne znam jesmo li uopće prošli kroz Grubore tog dana. Prema karti
ispada da jesmo, ali ja se toga ne sjećam. Ne znam što se ondje
dogodilo. Sjećao bih se da sam ondje uočio neki dim ili nešto,
ali nisam. Znam samo ovo iz spisa što mi se stavlja na teret",
zaključio je Drljo.
