Pojavilo se puno verzija o tučnjavi hrvatskih navijača u Poznanju, a u nekima se BBB-i spominju kao ti koji su započeli probleme. Što je prava istina? Gdje god se BBB-i pojave problemi dođu sami od sebe, na ovaj ili onaj način. Ako ćemo realno, Poljska je drugi svijet što se tiče sukoba navijača, prvenstveno zbog toga što oni gotovo sve sukobe odrađuju na livadama, u šumama ili jednostavnije – daleko od očiju javnosti. No, kad se dogodi i nešto konkretnije oko samog stadiona, onda u većem dijelu to bude sa stilom. Poznanj je grad navijača Lecha, široj javnosti poznati kao 'nepobjedivi na livadama'. No, navijački rejting se u normalnom svijetu ne gradi po livadama i treniranjem udaraca u kickboxing klubovima, nego kad se nađeš u situaciji za borbu, prilagođavaš se mjestu i okolnostima u kojima se nađeš. U konkretnom slučaju, spomenuti su očito precijenili svoje mogućnosti, i to još u svome gradu, i morali se povući, uz pristojne batine. Imali su dan poslije prilike napasti, no očito su nakon noćne avanture muda ostala kod kuće ili u teretani.
Jesu li BBB-i putovali u Poljsku na dogovorene tučnjave s domaćim huliganima? To je isto kao da pitaš igrače hrvatske repke jesu li otišli u Poljsku odraditi jedan trening, pa se vraćaju u Hrvatsku nakon toga. Ne, to nije istina. Ali gdje god stignemo pizdarije dođu same od sebe.
Prema tvojim informacijama, tko je sve iz Hrvatske radio probleme u Poljskoj? Pa nije li logično ako te netko napada da se braniš, a sad što napadnuti ostane pregažen na svom terenu, to je već tema za druge priče. Činjenica je da mi Hrvati ne toleriramo ništa i nikoga kad se provocira ili potencira mogućnost sukoba i onda bude kako bude. Bilo je situacija gdje su poljske barabe snimale gdje je tko i gdje je prilika za napasti nekoga, ali im se to u kratkom roku obilo o glavu.
Je li obračun s Torcidom nastavak nekih prijašnjih događaja i uzvrat za napad u Splitu na utakmici protiv Gruzije, kad su stradali i neki poznatiji BBB-i? Svaki novi sukob na utakmicama repke je nastavak onog prvog (Danska u Splitu, 29. 3. 1997. op.a.). U novije je vrijeme došla situacija da se nešto može relativno primiriti, za utakmicu, dvije, no ako ćemo realno, to se ne može i neće riješiti tako skoro, vjerojatno nikada. OK, s naše strane se sjebalo na Andori jer je prije toga bilo neko dulje primirje. Ali kad usporediš taj napad i njihov napad na nas u Splitu, jebi ga... Nije isto 12 na osam ili 130 na 40. Činjenica je da su tu sami sebi uvalili zna se što, ali kako si skuhaš – tako jedeš. Nakon tog sukoba u Splitu je bilo dosta ispričavanja od njihovih starijih na račun nekih normalnih odnosa (što se tiče repke) s nekim našim starijima. Ali jednostavno je to – Torcida je napala BBB, a ne Pero, Marko i Ivan, dok Stjepan i Mate nisu htjeli.
Navodno je tajnik Torcide Stipe Lekić dobio batina u Poljskoj. Kome ili čemu može zahvaliti? 'Navodno' i 'čuo sam' su najgore priče među hrvatskim navijačima, a ima ih, nažalost, najviše, pa tu onda ni iz čega postaje štošta. Kako je moje ime u ovom slučaju nepoznato, nije u redu da ikog prozivam poimence, ali činjenica je da je iz kavge u birtiji nekoliko 'važnijih' iz Torcide ostalo dobro izbijeno, jedan s ozljedom oka. I sad da se opet ne ponavlja kako i zašto sukob Torcida – BBB. Oni su jedno, mi smo drugo. Kad se 'mora' nešto zajedno odraditi – odradi se, a svaka druga situacija je samo prilika za napad.
Zašto se ta netrpeljivost između navijačkih skupina ne može zaboraviti na utakmicama reprezentacije. Je li tako i među drugim nacijama? Previše je tu ponosa u igri, ali i činjenica da nitko nikome neće ostati dužan za određeni napad (posebice na repki), pa to tako traje i trajat će. A gle, širok je pojam navijačke scene u svijetu, negdje se to ušminka da izgleda da su svi zajedno, ali sve manje ozbiljnih navijačkih skupina prati svoje reprezentacije, što se dijelom može vidjeti i na ovom EURU.
Postoje li u vašim redovima ljudi koji na utakmice putuju isključivo radi tučnjava i incidenata ili je to plod nesretnog spleta događaja? Ne, ali postoje oni koji će uvijek biti u prvom planu ako se pojavi i najmanja iskra. I nema tu nesretnog, neplaniranog... Navijački život je pun spontanosti i nitko tko u njemu nije 101% ga nikad neće shvatiti tako. Pa 90% pjesama nastane iz zajebancije, putem na utakmice ili na druženjima, ideje za štošta. Isto tako je i sa sukobima. Pa neće tebi nitko reći 'ja te čekam tu i tu'. Na gostu je da krene u drugi grad, a sad hoće li domaćin biti redovito usporen kao Torcida ili će pokazati kako se čuva grad... Sve ovisi gdje, kada, tko, s kim...
Je li policija u Poljskoj napravila sve kako bi se neredi spriječili ili je nespremna dočekala EURO? Nema te policije koja može biti spremna na sukobe, kad imaš naprimjer 500 ljudi na 23 lokacije u 10 ulica. Druga stvar je recimo kao što je bilo dijelom za rukomet u Srbiji. Dovezu te, 'upeljaju', odvedu i bok. No, kako je u ovom slučaju takva kontrola krajnje teško izvediva – tako je kako je.
Može li se očekivati neko primirje među hrvatskim navijačima uoči novih utakmica ili će uslijediti nastavak loših vijesti? Loša vijest je kad se za ubojstvo dobije pet godina zatvora, kad silovatelji slobodno hodaju s uvjetnim kaznama, kad ljude koji su nam obranili državu osuđuju kao zločince, a navijački sukobi su nešto normalno svugdje u svijetu. Negdje su puno krvaviji nego kod nas, ali činjenica je da je to kod nas popraćeno na takav način, senzacionalistički. Ali dok god većina 'novinara' piše pet dana o dvije baklje, a nema muda kopati po temama za koje se zna, ali se šuti o njima, sve što ima veze s navijačima će biti okarakterizirano kao loše. Kad se zapale baklje na utakmici Dinama, onda kreću osude, huliganizam, čuda... A kad su baklje u svim najavnim spotovima za EURO, u svim kvazinavijačkim pjesmama, onda je to lijep dekor...
