Volim planove. Planovi su dobri jer nekako stvoriš sliku onoga što želiš ostvariti. I onda kreneš. Vjeruješ u sebe i kreneš. Ako pritom i mrvicu uživaš, a imaš upornost djeteta koje, primjerice, žica od mame sladoled usred zime, sasvim je sigurno da ćeš plan ostvariti i pobijediti. U svojoj vlastitoj utrci ili nekoj drugoj, svejedno je...
Mjesto trčanja: Maksimir
Blizu mi je kuće, dakle nema izgovora "ne stignem, daleko je". Sve što trebam je obuti tenisice i krenuti. A i stručnjaci kažu kako su travnati i zemljani tereni prikladniji od asfalta jer je znatno manja opasnost od istegnuća i iščašenja. Obožavam Maksimir, na svježem sam zraku i mogu trčati u društvu svog psa. Čak 45 kilometara raznih staza, pet jezera, čisti zrak – ma koja dvorana to može zamijeniti. Trkački park u srcu grada! Maksimir sasvim sigurno može uz bok Central Parka, Tiergartena, Bulonjske šume i Hyde Parka.
Ritam trčanja: dobro sam proučila sve savjete trenera
Dakle, krećem gotovo od nule: za početak trčanje kombiniram s hodanjem; vremenski pola sata. Potom povećavam vrijeme trčanja u odnosu na hodanje. Da sam uspjela znat ću kada ću moći trčati pola sata bez hodanja. Stručnjaci savjetuju da se vrijeme trčanja povećava za 10 posto svaki tjedan. Za početak, preporuka je trčati u tempu u kojem se može nesmetano pričati. Ok, pričat ću sama sa sobom ako treba (obično mi to nije problem).
Ne smijem se precijeniti
Kako sam ipak nekada davno trčala, a u mnogim prilikama u meni čuči ona koja se voli natjecati, lako bi mi se moglo dogoditi da si brzo umislim da sam prava trkačica. Preporuka je za početak trčati tri dana u tjednu, sporim tempom... Ponavljam si to, nekoliko puta...
Zagrijavanje
Kako ne želim grčeve i ozljede, zagrijavanje i istezanje nakon trčanja svakako su dio plana. Zagrijavanje prije trčanja je obvezno jer na taj način mišići postaju topliji i elastičniji, a tijelo postaje spremnije na fizički napor. Istezanje nakon trčanja sprječava nastanak ozljeda i upale mišića, povećava fleksibilnost mišića te pokretljivost zglobova.
