ZA NET.HR /

Isidora Trifunović o slučaju u Galeriji: 'Neću naučiti šutjeti samo zato što je šutnja sigurnija'

Isidora Trifunović o događaju u Galeriji, životu pod povećalom javnosti, pritiscima zbog političkih stavova i braku sa Sergejem Trifunovićem

14.8.2026.

18:34

Tonia Malić

F.S./ATAImages/PIXSELL

Dodaj net.hr među omiljene izvore na Googleu

Nakon događaja u shopping centru Galerija u Beogradu, Isidora Trifunović, supruga proslavljenog glumca Sergeja Trifunovića, našla se u središtu medijske pažnje, a verzija prema kojoj je ''uhvaćena u krađi'' postala je naslov koji je zasjenio pitanje što se zapravo dogodilo. U razgovoru za Net.hr iznosi svoju stranu događaja, od trenutka kada je ušla u trgovinu do odlaska u policijsku stanicu, te govori o postupku privatnog osiguranja i onome što je uslijedilo.

Isidora se, između ostalog, dotaknula i toga što znači živjeti u javnosti kada se privatni postupci vrlo lako pretvaraju u javne priče, o iskustvu s tabloidima i granici između medijskog interesa i senzacionalizma. Otvoreno govori i o svojim političkim stavovima, pritiscima koje je zbog njih doživjela te o odluci da, unatoč svemu, ne bira šutnju kao sigurniju opciju.

S Isidorom smo razgovarali i o privatnijoj strani njezina života - o braku sa Sergejem, svakodnevici koju javnost uglavnom ne vidi, planovima koji slijede te ljetu koje će uskoro nastaviti na obalama Kalifornije.

Nakon svega što se posljednjih dana pisalo o događaju u Galeriji, što se zapravo dogodilo od trenutka kada ste ušli u trgovinu do trenutka kada ste završili u policijskoj stanici?

Tog dana Sergej i ja smo otišli do Galerije da operemo automobil, kupimo namirnice za kuću, a ja sam usput svratila u nekoliko trgovina po sitnice koje su mi potrebne za put koji nas uskoro očekuje. Na kraju sam ušla i u Zaru, što je, zapravo, bila moja jedina svjesna greška tog dana, jer se već neko vrijeme trudim da iz svakodnevnog života izbacim proizvode firmi koje su na bilo koji način podržavale ili pomagale financiranju genocida u Gazi.

Tamo nisam pronašla ništa što mi se svidjelo, ali je Sergej vidio jedan laneni komplet i predložio mi da ga probam. Probala sam ga, nije mi odgovarao i vratila sam ga djevojkama na ulazu u garderobu. Košulja, koja je bila dio kompleta, ostala je zakačena za vrećice iz prethodnih trgovina, a ja toga uopće nisam bila svjesna.

Nastavila sam do muškog odjela i potom izašla iz trgovine. Tada mi je prišao mladić iz osiguranja, pregledao vrećice i pronašao košulju. Bila sam iskreno iznenađena i odmah rekla da ću je, naravno, platiti. Za mene je to bila obična ljudska greška koja se mogla riješiti za nekoliko minuta.

Međutim, rekli su nam da plaćanje nije moguće i od tog trenutka jedna banalna situacija pretvorila se u gotovo dva sata vrlo neugodnog postupanja i onemogućavanja da napustim prostoriju. U jednom trenutku sam čak počela čitati zakon o privatnom osiguranju i pokušala im ukazati na njihova ovlaštenja, ali bez uspjeha.

Na kraju smo Sergej i ja sami pozvali policiju jer više nismo znali na koji drugi način da završimo tu situaciju.

I tu moram reći da je policija prema meni postupila vrlo korektno, profesionalno i obazrivo. Saslušali su što se dogodilo i mogu reći da sam prvi put tog dana imala osjećaj da razgovaram s ljudima koji žele ustanoviti činjenice, a ne unaprijed donijeti zaključak.

Zato mi je danas pomalo nevjerojatno kada pročitam formulaciju da sam ''uhvaćena u krađi'', jer ona podrazumijeva namjeru koje nije bilo. Dogodilo se nešto mnogo banalnije: komad odjeće ostao je među vrećicama koje sam nosila, ja toga nisam bila svjesna i čim je pronađen rekla sam što se dogodilo i ponudila da ga platim.

Da sam imala namjeru nešto ukrasti, vjerojatno ne bih nakon toga mirno šetala po istoj trgovini, otišla na drugi odjel, izašla sa svim vrećicama u rukama, dozvolila da ih pregledaju, odmah ponudila da platim predmet i na kraju sa suprugom sama zvala policiju. To je cijela priča. Nije naročito senzacionalna, ali je istinita.

A što se tiče načina na koji je privatno osiguranje prema meni postupalo tijekom ta dva sata, time ćemo se baviti odvojeno. Za to postoje institucije i pravna sredstva i svakako ćemo ih iskoristiti. Ne iz potrebe za dramom ili osvetom, nego zato što mislim da nitko ne bi trebao prihvatiti neprimjereno postupanje samo zato što se u jednom trenutku našao u neugodnoj situaciji.

Mediji su već ispričali nekoliko različitih verzija događaja. Što je u tim pričama potpuno netočno, a što vas je možda najviše pogodilo jer je izvučeno iz konteksta?

Iskreno, ono što tabloidi pišu o meni rijetko kada ima veze sa stvarnošću. Najčešće pogode ime, a ponekad uspiju pogriješiti čak i u tome.

Već gotovo dvije godine smo u sudskim postupcima sa skoro svakim tabloidom u Srbiji. Mislim da je njihov način senzacionalističkog izvještavanja duboko otrovan, prije svega zato što potpuno zanemaruje činjenicu da iza svakog naslova postoji stvarna osoba koja mora živjeti s posljedicama onoga što je napisano.

Shvatila sam da se s tabloidima ne raspravlja jer svaka rečenica postaje materijal za novi naslov. Zato o njima više ne želim govoriti izvan mjesta koje smatram jedinim adekvatnim za taj razgovor, sudnice.

Kako ste se osjećai kada ste nekoliko sati kasnije u medijima postali "žena Sergeja Trifunovića koja je uhvaćena u krađi"?

Tabloidima sam odavno prestala davati moć da određuju tko sam. Ja znam što se dogodilo, a oni znaju koliko daleko su spremni otići da bi od neistine napravili naslov. Svako radi ono što zna.

Jeste li imali osjećaj da se prema vama postupalo drugačije zato što ste javna osoba i Sergejeva supruga?

Da. Mislim da bi se prema anonimnoj osobi u istoj situaciji postupilo neusporedivo jednostavnije. U mom slučaju, od trenutka kada je postalo jasno čija sam supruga, banalna situacija dobila je publiku, a tu je prestala biti nesporazum i postala loša predstava.

Postoji li nešto što ste posljednjih godina prestali raditi ili govoriti jer ste shvatili da će to sutra završiti u naslovima?

Apsolutno sam postala opreznija. Shvatila sam koliko lako jedna rečenica, fotografija ili sasvim obična situacija može biti izvučena iz konteksta i pretvorena u nešto što nema veze sa stvarnošću. Ali postoji razlika između opreza i autocenzure. Naučila sam bolje birati kome što govorim, ali nisam naučila šutjeti. I nadam se da nikada neću.

Mislite li da činjenica da se ne bojite govoriti o vlasti i društvu u Srbiji ima veze s tim koliko ste često na meti određenih medija?

Mislim da svakako ima veze. U društvu u kojem je kritika vlasti često dovoljna da od čovjeka napravi metu, teško je vjerovati da je baš svaki medijski napad slučajnost. Ali ne želim sebi davati toliki značaj da tvrdim da iza svakog teksta postoji politička direktiva. Ono što znam jest da neću naučiti šutjeti samo zato što je šutnja sigurnija.

Jeste li zbog svojih političkih stavova ikada imali konkretan problem koji javnost ne zna? Neku situaciju, poziv, prijetnju, pritisak, zatvorena vrata?

Da, naravno. Kao i veliki broj ljudi koji u ovoj zemlji odgovorno obavljaju važne poslove, liječnici, profesori, umjetnici, novinari i mnogi drugi. Mislim da je kod nas postalo prilično opasno biti samosvjestan čovjek, jasno govoriti o svojim pravima, svojim uvjerenjima i nepravdi koju vidiš. Posebno ako pritom ne pristaješ da ti netko drugi određuje granice onoga što smiješ misliti i reći.

Nedavno ste obilježili godišnjicu braka. Kakav je vaš odnos danas, kada se kamere ugase i kada nema nikoga oko vas?

Mi smo zapravo mnogo običniji nego što ljudi zamišljaju. Imamo svoj mali svijet, svoje rituale, životinje, humor koji vjerojatno nikome osim nama nije smiješan i onu vrstu bliskosti koja se ne može objasniti kroz fotografije i naslove. Naš brak je živ, ponekad kaotičan, ali prije svega naš. I mislim da je upravo ono najljepše u njemu ono što nikada neće dospjeti u javnost.

Što ljudi najviše pogrešno pretpostavljaju o vašem odnosu?

Mislim da ljudi najviše griješe kada naš odnos pokušavaju razumjeti kroz ono što pročitaju o nama. Mi se jako volimo, jako smo bliski i, možda najvažnije, jedno pred drugim možemo biti potpuno svoji. Sve ostalo su tuđe interpretacije našeg života.

Što je najljepši dio vašeg braka koji javnost nikada ne vidi?

Tvrđava od ljubavi mp3.

Kako izgleda vaš običan dan kada nema kamera, Instagrama i novinara?

U kući punoj životinja, dva prilično intenzivna karaktera, tisuću ideja i još toliko spontanih odluka, teško da išta ide po planu. Mnogo razgovaramo, mnogo se smijemo, stalno nešto stvaramo ili smišljamo gdje ćemo sutra. Kod nas nikad nije dosadno.

Kako izgleda vaše ljeto ove godine – jeste li uopće uspjeli imati ono pravo, bezbrižno ljeto?

Apsolutno jesmo. A sada nas čeka nova avantura na obalama Kalifornije, gdje ću okrenuti leđa svemu što ne treba biti dio mog svijeta i otići se kupati.

Kada je riječ o poslu - imate li neke planove za skoriju budućnost? Projekte na kojima radite?

O, da. Nekoliko stvari na kojima radim još uvijek želim sačuvati za sebe, ali mogu reći da ulazim u period koji mi je profesionalno možda najuzbudljiviji do sada.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.